VARNALIZACIJA TIŠINE
Svijet je bučan sajam taštine, od odnosno raskrižje na kojem nas tri sjene neprestano pokušavaju povući za rukav.
Ljudi, sa svojim promjenjivim očekivanjima.
Novac kao hladni metalni bog koji obećava slobodu, a često kuje nevidljive lance.
I prošlost koja nam uporno nudi iznošene haljine boli, uvjeravajući nas da nam još uvijek pristaju.
Ali istina je mnogo tiša i dublja.
Mi nismo gospodari vjetrova koji šibaju obalu našeg postojanja, niti kormilari tuđih brodova koji nas sijeku u noći.
Možemo biti samo čuvari svjetionika vlastite percepcije.
Naša je jedina moć sadržana u onom kratkom treptaju između podražaja i odgovora – u tom svetom prostoru gdje biramo hoćemo li na kamen uzvratiti kamenom ili ćemo ga pustiti da potone u duboku vodu našeg mira.
Bitno je znati da oproštaj nije slabost; to je najviši oblik alkemije. To je proces u kojem olovo stare gorčine pretvaramo u zlato osobne slobode.
Kada prestanemo upirati prstom u druge, kriveći ih za pukotine u vlastitom zidu, odjednom shvaćamo da te pukotine nisu kvarovi – one su mjesta kroz koja ulazi svjetlost.
Život postaje breme onoga trenutka kada odbijemo potpisati ugovor o vlastitoj inferiornosti.
Nitko ne može ući u hram tvoga bića i ugasiti svijeće tvog dostojanstva, osim ako mu sam ne predaš ključeve i dopuštenje da mrak nazove tvojim imenom.
Na kraju puta, kada se stišaju glasovi tržnice i kada sjećanja izblijede poput tinte na starom pergamentu, ostaje samo tišina.
I znajte..., tišina nije praznina!
Ona je prisutnost svega što jesi bez onoga što su ti rekli da moraš biti.
Zatvori oči i osjeti...
ti si ocean koji se ne boji valova na svojoj površini i nebo si koje ne zadržava oblake što prolaze.
U dvorani tvoga srca, gdje se oprašta i gdje se šuti, sjedi tvoj jedini pravi suveren.
Tamo, u mirisu nevidljivog tamjana i odjeku nerođene pjesme, ti si napokon slobodan.
Jer onaj tko je oprostio svemu, više ne pripada ničemu zemaljskom – on pripada Beskraju, onom vječnom vrelu gdje se svjetlost i mir stapaju u jedno, neraskidivo Šaputanje Postojanja.
_______
Zapis na rubu loma/STOME TIŠNE @Maja Šiprak