UNUTARNJI BESKRAJ
Postoje pobjede koje ne zveckaju metalom i ne odjekuju trgovima. One se rađaju u tišini, tamo gdje se duša, poput uporne vlati trave, probija kroz hladni beton zadanosti. Ta neznana junakinja iz tvojih redaka nije samo žena – ona je simbol svakog srca koje je odbilo biti okovano sivilom vanjskog svijeta.
U svijetu koji neumorno ispreda mreže od očekivanja, dužnosti i gorkih taloga prošlosti, ona je pronašla skriveni ključ i otključala dvoranu unutar sebe, prostor u kojem vrijeme ne teče linearno i gdje su horizonti uvijek okupani nekim unutrašnjim, mekim svitanjem.
Njezina sloboda je vrhunsko umijeće prisutnosti.
Dok su oko nje zveckali okovi svakodnevice, ona je u dubini svog bića sadila vrtove koji ne poznaju zimu.
Njezine su misli postale ptice koje prelijeću zidove, a njezina tuga, umjesto da je potopi, postala je duboko jezero u čijem se odrazu jasnije vidi nebo.
Pobjeda nad životnim porazima ne leži u njihovom brisanju, već u onom čudesnom alkemijskom procesu u kojem se svaki ožiljak pretvara u zlatni vez na plaštu njezine nove samosvijesti.
Ona je dokaz da se najljepša neovisnost gradi upravo tamo gdje su rešetke najgušće – u sferi duha gdje vanjska ruka nema pristupa. Svijet slobode koji je stvorila njezino je najsvjetlije utočište i najtiši trijumf; to je poezija ispisana na marginama sudbine, koja svjedoči da smo, usprkos svemu, sami sebi jedina neosvojiva tvrđava i najprostranije nebo.
________
Zapis na rubu loma/STOME TIŠINE @ Maja Šiprak