TVOJ ZAGRLJAJ
uronivši u tvoje spokojne oči
zatečena mirom koji isijavaju
pomislim kako širinom duše
možeš upiti vodopade i potoke sa planete
kad bi mirno trepnuo
u tvoj pogled stane čitav svemir
koji želim dotaknuti
ljubeći se s tobom
svjesna
da se prebrzo budim
u svjetovima
koji mi zapravo ne pripadaju
dok ti ruke dodirom progovaraju
nude zagrljaj koji na povratak domu podsjeća
i budi ljubav, sigurnost i mir
miljunom boja iza očiju
progovaraš
da zaboravim vještinu zavođenja
učenu vjekovima
i da zaspim na tvojim dlanovima
bez suvišnih pitanja
straha
i kajanja
uspavljuješ me riječima kako nijedna kiša
ne može saprati moje postojanje
sa ruba tvojih trepavica