TAMO GDJE SE ZRCALIŠ
ne traži onog tko bi ti zvijezde skidao
da ih položi pred noge
one ugasnu u dlanovima
i postaju tek hladan prah u tuđoj pobjedi
traži onog tko ti u očima vidi obzor
i u suzi prepoznaje ocean
koji se u tišini oseke povlači u tebe
onog tko ti bol ne liječi riječima,
već ju čuva kao sveti izvor,
znajući da su tvoje pukotine mjesta
gdje se svjetlost najnježnije lomi
postoje dlanovi koji su tiho svitanje
uz njih tvoje biće sjaji
rastvara se kao latica koja je napokon
našla svoje sunce u tuđem pogledu
on s tobom plete nevidljivu mrežu svjetlosti
novi život koji pulsira u korijenu tvog bića
u tom dodiru
bez buke i velikih gesta
tiho
kao što trava niče kroz kamen
izranja jedan bolji svijet
onaj u kojem se ne tražiš
jer si se u njemu prepoznala
------
STOME TIŠINE/ Zapisi na rubu loma