MERIDIJANI KONAČNOG UTOČIŠTA
U tvom se naručju gasi buka svih mojih cesta,
onaj metalni okus daljina što mi je godinama
nagrizao grlo
dok sam kao slijepi putnik
prelazila pragove tuđih gradova
krug iscrtan tvojim rukama,
geografija je mog konačnog smiraja
u njemu prestaje potraga i počinje bivanje
nema više odjeka koraka po praznim stubištima,
ni lutanja kroz hodnike bez ogledala
u tvojem zagrljaju vrijeme gubi oštrice
savija se i tone u meku tišinu zaborava
ti si dugo čekano sretno skretanje
uski prolaz u toplinu doma
koji nisam morala graditi
zagrljeni mi smo dvije razbijene jeke
koje su se nakon eona lutanja kroz mrak
napokon prepoznale u istoj čistoj noti
tvoj miris je obećanje da se više nikuda ne mora
jer je svako 'tamo' postalo suvišno i sivo
pred ovim 'ovdje'
čuvao si prazni prostor između ruku
kao oltar namijenjen samo mom obrisu,
u tom sjedinjenju prestaje traženje
u mom dahu utažio si žudnju
pronašao izgubljeni ključ
do tople postelje
gdje smo pronašli mir
https://www.youtube.com/watch?v=rUNysqZNnF0&list=RDrUNysqZNnF0&index=1
STOME TIŠINE / Zapisi na rubu loma @ Maja Šiprak