SVILA OD SOLI I DAHA
Postoji tiha gotovo prozirna granica između onih koji prolaze kroz naše dane poput putnika namjernika i onih koji u nama odluče ostati, utkani u same niti našeg bića.
Naša su sjećanja sobe u kojima stalno premještamo dragocjene sitnice, ali u tim prostorima duše najvažnije je s kime smo dijelili kruh koji je bio pretvrd i jutra koja su mirisala na umor.
Jer, tko nije spreman pojesti s tobom more soli, tko nije osjetio taj gorki, nagrizajući okus zajedničke muke, taj zapravo nikada nije dotaknuo rub tvoje stvarne kože. Ljubav nije samo svjetlost koja pada na lica u podne.
Ona je prvenstveno ona duga, siva sjena u kojoj se uči kako preživjeti zimu, držeći se za ruke.
Svijet je prepun onih koji bi samo ubrali plod, onih koji čeznu za šećerom s usana, a da nikada nisu naučili kako se zemlja njeguje i kako se sol taloži u porama nakon oluje.
No, usne koje nose taj dah šećera nisu tek puki ukras.
One su tihi čuvari proživljenog, svjedoci svih onih trenutaka kada smo bili lomljivi poput porculana. Onaj tko bježi od soli, bježi od tvoje istine.
On traži samo lijep prizor, a ne čovjeka.
Želi tvoju vedrinu kao posuđenu maramu od svile, a ne tvoju tugu kao tvoju najintimniju haljinu.
Bez soli, taj šećer na usnama gubi svoju unutarnju težinu.
On postaje bljutav, samo trenutni drhtaj osjetila koji se topi s prvim mrakom.
Zato biram tišinu koja razumije težinu mora.
Biram one koji znaju da se do slatkoće poljupca dolazi kroz magle zajedničkih sumnji i kroz slane tragove na jastuku.
Prava bliskost je u onom krhkom, a snažnom biti uz nekoga dok se kristali soli ne pretvore u bisere strpljenja.
Tek tada, onaj tko je s tobom ispio čašu žuči i osjetio sol u svakom otkucaju postojanja, ima pravo na taj dragocjeni, rijetki dah šećera.
Jer samo on zna da taj šećer nije tek dar slučajne sreće, već nagrada za vjernost u nevremenu.
Sve ostalo je samo usputni dodir, vjetar koji prođe i ne ostavi traga, miris koji se izgubi prije nego što uopće uspijemo šapnuti ime onoga koji nas je, na trenutak, pokušao voljeti samo na pola.
______
Zapis na rubu loma/STOME TIŠINE
@Maja Šiprak