IZMEĐU NEBA I ZEMLJE
Postoji nešto tužno i nedorečeno, usudila bih se kazati neobjašnjiv nesporazum u načinu na koji nas drugi vole. Ne vole nas pogrešno, već ne razumijemo jezik ljubavi druge osobe.
Često nas traže tamo gdje nas najmanje ima!
Na čvrstom tlu, u svakodnevici, u prizemnosti koja je njima udobna, dok naša prava bit pulsira u ekstremima koje oni ne mogu razumjeti i pratiti.
Govoriti o dubinama i visinama znači govoriti o prostorima u kojima se ne može dugo disati bez hrabrosti.
Onaj tko nas voli prizemne zapravo odbija naše letove i naše urone.
Žele krotku verziju nas samih, onu koja hoda zemljom, ne sluteći da mi tom zemljom tek povremeno prolazimo, kao stranci.
Prava drama počinje onog trenutka kada shvatimo da nas netko želi posjedovati, preoblikovati i prilagoditi svojim potrebama i svojem svijetu, zanemarujući činjenicu da naprosto govorimo drugačijim jezikom ljubavi.
Kažu da vrijeme teče kao voda i da slapovi potiru sjećanja.
Ipak, istina je drukčija!
Nema tog vodopada koji može isprati bljesak noći ili miris koji ostaje utisnut u kožu i sjećanje onih koji su se susreli u treptaju oka, u jednom neponovljivom bljesku noći.
Voda može saprati prašinu, ali ne može dodirnuti suštinu.
Tragovi koje ostavljamo jedni na drugima nisu površinske mrlje.
Oni su dio tkiva, neizbrisivi i prkosni pred svakom bujicom koja ih pokušava odnijeti.
Na kraju, ostaje tišina ugljene tuge.
Nastala je pod golemim pritiskom svakodnevnice, tamna i gusta.
U svijetu koji traži jarkost i privid, imati dan bez svjetla znači povući se u unutrašnjost gdje se čuvaju najdublje istine.
Biti vrutak želja drugome, a istovremeno ostati neuhvatljiv i sakriven u vlastitom mraku čin je očuvanja sebe.
Mi nismo ono što drugi od nas traže.
Mi smo ono što ostaje kada se ugase svjetla izloga i kada ostane samo miris koji nikakva voda ne može saprati—miris slobode kojom se ne trguje, da bismo bili dosljedni sebi i svojim izborima, željama i stavovima.
Dosljedni svojoj iskonskoj emociji za pripadanjem, sigurnosti i miru, prihvaćanju i povjerenju.
_____________________
Zapis na rubu loma /STOME TIŠINE/ Maja Šiprak