Poezija pod jedrima - Maja Šiprak

Maja Šiprak

Poezija pod jedrima - napisala književnica Antonija Željka Kahlik


Nova zbirka poezije pjesnikinje Maje Šiprak ukoričila se na zadovoljstvo čitatelja lijepe i dobre poezije. Darovano nam je još jednom uroniti u Majin svijet traženja i davanja. Ako je ona po ičemu prepoznatljiva kroz sve njene zbirke, a ima ih s ovom osam, to je njena vječna potraga za biti voljena. Biti voljena onako kako njezinim venama ljubav gori tražeći sigurnu luku, sigurno utočište od oluja koje svakoga prate pa tako i nju. Potraga za istinitom, gorućom ljubavi vodi je danju i u snovima. Noći su poseban inspirativan trenutak u kojem se rađaju stih za stihom u kojima izlijeva svu čežnju, sve sanjano godinama, sve očekivano godinama. Maja poezijom nudi pogled na njenu nutrinu koja ključa kao uzavreli vrutak tražeći smiraj na toplom dlanu iskrene ljubavi. U toj želji propituje sebe i svoju okolinu tražeći potvrdu da ne čini ništa pogrešno, ništa zabranjeno, ništa što nije moguće ostvariti. Ipak prošlost ima, kao kod svih i uspone i padove, ali važno je nakon pada ponovo se dići i hrabro krenuti dalje, a Maja stvarno hrabro živi bilježeći to u svojim pjesmama. Pjesme Pod jarbolom su novo putovanje razvijenim jedrima po pučini ljubavi. Ona svoju ljubav sidri u sigurnost bijelih jedara kao što more kapljice svoje slane po stijenama obale. Usudila bih se usporediti Majinu potrebu sidriti ljubav, u nježne ruke koje miluju, uspavljuju, blagoslivljaju kao što se lađe sidre u sigurne luke mirnog mora opjevano u pjesmi:

 

KAPLJE MORE U SUTON

uspavano more tišinom diše

ne šumi

ne miluje stijene

tek modrinom kaplje u suton

u zagrljaj prima lađu

i umilno joj šapuće u bjelinu jedra

 

uspavljuje ribara na pramcu

sklapa mu umorne oči

i taži žeđ posoljenih usana

za dodirom voljenog bića

koji liječi

blagoslivlja

i miluje

 

Kada se lađa nakon nevera i burnih plovidba konačno nađe u sigurnoj luci Maja će u ovoj zbirci Pod jedrima dodati kako je jedino važno ne odustati, ne stati već jedriti snagom kojom nam Maja uzvikuje: „ Ja sam žena vatre i jasnog pripadanja, ljubljenja i voljenja do neba“.

Poželimo ovoj zbirci Pod jedrima dugo i sretno putovanje do onih koji svoje snove u njoj mogu pronaći s posebnom željom da na tom putovanju Maja i dalje svoje osjećaje pretoči u nove stihove.



Podijeli ovu stranicu

VRH