MELANKOLIJA NEVIDLJIVOG KORIJENJA
Ne nosimo svjetlo u sebi svo vrijeme.
Progovorila bih o onom drugom dijelu bića, tamnom, tajnom, pomalo neshvatljivom.
Taj dio nije uvijek lijep, već je mračan, sirov, neukrotiv, ranjiv… ali prije svega prisutan, kao miris vlage u starim zidovima soba koje smo predugo zaključavali.
Postoji prostor u unutrašnjem egzilu našeg bića, nalik na napuklo ogledalo u kojem se lice više ne prepoznaje kao cjelina, već kao skup krhotina od kojih svaka siječe dlan koji je pokuša sastaviti.
Moje "ja" je arhipelag tjeskoba, niz soba s visokim stropovima kroz koje struji propuh prošlosti, noseći sa sobom prašinu zaboravljenih razgovora i teški miris kaputa onih koji su otišli bez pozdrava.
Često tminu pokušavamo prekriti lakom društvene uglađenosti, onim porculanskim osmijehom koji puca pri prvom jačem mrazu samoće, ali istina je uvijek u napuklinama.
U onom trenutku kada se svjetiljka ugasi, a granice sobe postanu rubovi svemira, izranja onaj neukrotivi dio nas koji ne traži utjehu ni oprost, već samo pravo na svoje disanje u mraku.
To je sirovi, neobrađeni kamen u mekom tkivu svakodnevice, bol koja ne vrišti, nego tinja poput žara pod pepelom sjećanja.
Dok premećem te tamne kovanice po dlanovima, osjećam kako se rastače potreba za dokazivanjem i počinje ono duboko, mistično bivanje.
Ranjivost ovdje prestaje biti slabost i postaje jedini preostali oblik hrabrosti, onaj koji nam dopušta da se ogolimo do kosti, do same srži postojanja gdje se svjetlo i mrak više ne razlikuju.
To je povratak u prapočetak, u meku, baršunastu tminu koja je postojala prije prvog krika i koja će ostati kad utihne posljednji šapat. U tišini, gdje su metafore samo nepotreban teret, dotičem rubove vječnosti koja ne pripada zvijezdama, već korijenju što u potpunom mraku crpi snagu za opstanak.
Poklanjam sebi ovaj mrak, jer tek kad prihvatimo da ne nosimo samo svjetlo, prestajemo biti sjenke i postajemo sami mir noći.
Sve je nijemo.
Sve je crno.
I sve je, napokon, onako kako mora biti.
STOME TIŠINE / Zapis na rubu loma @ Maja Šiprak