Crtica o Marku; Iz zbirke pjesama Poezija pod jedrima

Maja Šiprak

~~~


Postoje ljudi koji žive svoj život ne svraćajući pozornost na sebe.

Žive pomalo tiho i neprimjetno, trudeći se svijet učiniti boljim mjestom.

Ovu dolinu suza sade lavandom i na lica ljudi nastoje izmamiti osmijehe lijepom riječju, smislom za humor, vedrim i dobronamjernim stavom spram ostatka svijeta.

Mali, a tako veliki ljudi, topli, dragi, jednostavni i empatični.

U plodu masline i kapi ulja, u morskom valu i pjeni mora, u bijelom kamenu i mirisu oleandera, u pjesmi cvrčka i čaši Merlota, u liniji horizonta i plavom snu , popodnevnom odmoru i kroćenju vjetra, u kriku galeba i bonaci živi Marko Kukrić na liniji između dva plava sna.

Marko je jedan od tih i takvih ljudi, koji goleti života u oku sugovornika poništava i sadi sadnicama ljubavi, mira i dobronamjernosti.

Briše tugu i osmjehe riše.

Blagošću i senzibilitetom s kojim ruku pod ruku svijetom hoda, nikog ne ostavlja ravnodušnim. Mogla bih o tom dobrom duhu napisati roman, što i zaslužuje, međutim ograničit ću se na ovu crticu u kojoj sam rekla sve, a zapravo sam rekla tako malo.



Podijeli ovu stranicu

VRH