Tuga je besplatna
ljubav bagatelizirana
ne postoje savršene riječi između tuge i ljubavi
da opišu život koji
neumitno klizi iz dlanova
u neka davna proljeća
kad su se grane gizdavile zrelim plodovima obećanja
i maštanja
moliš me da šutimo
šutnja mrmori tisuće riječi uglavnom neizgovorenih
u ovom gradu bez prošlosti
koraci odjekuju mokrim pločnikom Tkalčićeve
sjene plešu svaka u svojem ritmu
ispod kišobrana ne držimo se za ruke
ugljenom nariši sunce
na klupi gdje su urezana tuđa imena
s godinom koja nam ništa ne znači
moje pjesme vole duga putovanja
koja uglavnom nigdje i nikamo ne vode
zadrži kišobran
ja volim kišu na usnama i kosi
vječna su inspiracija mojim pjesmama
koje ionako nitko ne čita
KALEIDOSKOP - Maja Šiprak