ODJEK PRISUTNOSTI U ŠUPLJINAMA
kroz aortu iznenada prostruji eho tvog imena
poput oštrog stranog tijela što siječe
meko tkivo
nije to krv, već užareno sjećanje koje
traži prolaz
pokušavajući oživjeti zamrlu mehaniku
u grudima
dok se ništavilo povlači pred drskim upadom svjetlosti
u desnoj pretkljetki stvara se vrtlog
u kojoj se sudaraju hladna ravnodušnost i tvoj miris
stvarajući pritisak koji zidovi jedva podnose
svaka stanica pamti kako je to biti ispunjen
prije nego što su se komore srca
pretvorile u prazne silose
a onda dolazi prodor u lijevu komoru
tamo tvoj glas odjekuje kao udarac o metal
razbija kristale nataloženog razočarenja
srce se trza, podsjeća na prvobitnu svrhu
a ništavilo kao ljubomoran domaćin, rastjeruje goste
osluškuje svaku moju riječ i pretvara ju u tihi
pulsirajući ožiljak
dok se krug zatvara aorta se iznova hladi
ostaje samo titraj kao dokaz da je
u ovom stroju od kostiju
nekada netko drugi bio jedini pravi
ritam
prije nego što je tišina ponovno
preuzela zapovijed
STOME TIŠINE / Zapisi na rubu loma @ Maja Šiprak