Tišina pod kožom

TIŠINA POD KOŽOM

​Postoje ljudi koji sreću traže u buci, u odjeku vlastitog imena među zidovima koje nisu sami sagradili, ili u pljesku ruku koje ih jedva poznaju, u nadmetanju s sjenama.
No, pravi smisao sreće nije krik.
On je šapat koji se čuje tek kada sve ostalo utihne.

​Pronaći svoj kutak tišine danas je gotovo sveti čin.
U svijetu koji neprestano galami, povući se u vlastiti mir ne znači pobjeći, nego se konačno vratiti kući.
Između četiri nevidljiva zida vlastita daha, daleko od otrovnih jezika i tuđih priča koje nemaju ni početka ni smisla, duša počinje disati.
Previše je potrošenih riječi u zraku, previše praznih gluma u kojima ljudi nose teške, tuđe maske samo da bi skrili vlastitu prazninu.
Teatralnost svakodnevice guta autentičnost, a iza kulisa ostaje tek umorna prašina.

Za sreću je, zapravo, potrebno tako malo.
Treba rasplesti čvorove ega.
Skinuti sa sebe teški, oklopni kaput ponosa koji nas ne štiti, nego nas samo sputava da zagrlimo dan.
Odreći se ludih, prolaznih utrka koje nam je nametnuo svijet.

Sreća ne živi u prošlosti koja je već izgorjela, niti u budućnosti koja je tek nejasna magla
Ona se skriva u jednostavnosti trenutka, u hrabrosti da se živi dan po dan, kap po kap vremena.
​Kada prestanemo zabadati nos u tuđe vrtove, naš vlastiti konačno počinje cvjetati.
Promatrati svoj život s ljubavlju i mirom, bez potrebe za uspoređivanjem, najviši je oblik unutarnje slobode.
Ne razumiju svi taj skriveni pojam sreće.
I ne moraju.
​Tko shvati tišinu, više nikada ne moli za buku.
______
Zapis na rubu loma - Maja Šiprak