ti ne trebaš mene
oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala
ostat ću samo jedan prepoznatljivi titraj u tvojoj svijesti
jedan neobično emotivan iskreni svijet u tvojim mislima
sjena žene u tvojem sjećanju
koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru
pitam se
jesi li uopće razmišljao
gdje me zapravo smjestiti
nisam bila dovoljno profinjena za tvoj svijet
nisam bila dovoljno snažna
ili pak nježna
dok su se u moje zjenice slijevala
sva svitanja i sumraci
sve boje
mirisi i uzdasi
svi vjetrovi i stihovi ikad izrečeni
zapleteni u mojoj kosi.
nježnost
koja se svakog dana
za tebe rađala
sa smirajem dana
polako je jenjavala
još uvijek prisutna
negdje iza sklopljenih vjeđa
jer u tebe vjerujem
i kad nisi tu
