KLESANJE DAHA
Nismo mi zemlja što mirno u brazdi spava,
već silan oganj što traži svoj oblik u hodu
kroz tihe patnje i burna, nemirna doba,
mi klešemo dušu dok tražimo slobodu.
Život je napor,
težak,
uspravan uspon,
gdje svaki ožiljak postaje čvršća stijena
u nama se kalcificira novi, vreli ponos,
i svaka davno srasla sjena.
Nije nam dano da mirno trajemo
jer biti, znači kretati se kroz tamu,
i s vlastitim bićem voditi borbu
Sve što smo stvorili, u prolaznosti je,
al’ svaka kap znoja, što na putu sja,
dokaz je da smo živjeli
dok vjetar nas ne izbriše.
