SVJETIONIK U OLUJI DUŠE
U sumraku ljudske svijesti, na samoj granici gdje se dodiruju opipljivo i neizrečeno, duša često plovi kroz neprozirne magle u kojima se lako gube jasni obrisi stvarnosti.
Zrelost, ta tajanstvena i tiha alkemija duha, ne predstavlja obalu na kojoj valovi nikada ne udaraju.
Ona nije utočište u kojem su strah, ljutnja, usamljenost, razočaranje ili nagli, gorući impulsi zauvijek utihnuli.
Biti zreo ne znači postati hladna, kamena skulptura usred zime, otrgnuta od živog tkiva osjećaja.
Prava mudrost unutarnjeg odrastanja leži u dubokoj, tihoj spoznaji da nas ti divlji valovi emocija, kada zapljusnu našu nutrinu, mogu neprimjetno odvući u mračne virove odluka zbog kojih će sutrašnji dan nositi težinu gorkog žaljenja.
U trenucima kada smo preplavljeni, dok oluja u nama bjesni, naš nam um često podmeće iluziju bistrine, uvjerava nas da razmišljamo jasno, dok nas zapravo iz tmine vode tiha bol, stisnuti strah, nevidljiva povrijeđenost ili grčevita, iskonska potreba da ugasimo trenutačnu nelagodu.
Zato ne smijemo čekati da se nebo potpuno zamrači i da nas stigne razarajući udar teškog trenutka kako bismo tek tada odlučili tko želimo biti na tom uzburkanom moru.
Svjetionik se ne podiže dok valovi već lome lađu, on mora stajati čvrsto, ugrađen u stijenu unaprijed.
Potreban nam je unutarnji sustav odnosno tiha mreža vrijednosti i dubokih, nevidljivih sidara koja nas blago vraćaju nama samima u satima kada huka emocija postane glasnija od šapata razuma.
Cilj ovog putovanja nije postati biće koje više ne drhti pred ljepotom ili tugom svijeta, niti pretvoriti srce u ravnodušni kamen.
Cilj je o vladati divljim rijekama u vlastitim grudima, naučiti vještinu kontrole vlastite unutarnje vatre kako osjećaji ne bi postali gospodari koji upravljaju našim koracima i sudbinom.
I dok se zavjesa dana polako spušta nad nemirnim prostranstvima duše, u tišini ostaje tinjati mistična spoznaja, kako mi nismo sama oluja niti smo val koji se razbija o hridi.
Mi smo onaj nevidljivi čuvar koji drži plamen u noći, uvijek sposoban pronaći put natrag do vlastitog svjetla.
---
Zapis na rubu loma - Maja Šiprak