SVILENI BOMBONI
U noći poput ove
zloslutne ptice kljucaju i gase zvijezde
tražim tvoje srce u raspolovljenoj jabuci
a srce trpi pokoru
i traži oprost u zametku vatre
odbjeglom iz ponornice ispod Velebita
svakim danom svjetlija
poput apostola samoće hodam gradovima od pijeska
zamećem tragove tuge jer
nema joj mjestu u mislima i duši
u procjepu između spokoja i nemira
između znanih i neznanih svjetova
tražila sam majku
moleći da otjera hrome bogove
kad ne sude pravedno
i za pokoru dijele svilene bombone
sada znam
smrti nema i sve, baš sve
vrati nam se kroz kaznu ili blagoslov
dok poput otkinutog lista padam
na ponosnu zemlju
tvoj zagrljaj nije moje sklonište
moji dani nisu obojani tvojim dahom
krvava koljena nagrada su miru
koji sam baštinila primivši svilene bombone
