Spoznaja u tišini
U bezvremenom sutonu, gdje se sjenke miješaju sa mirisom vlažne zemlje, prebiva istina o ljubavi, neuhvatljiva poput jutarnje magle.
Nije to tek puki osjećaj, već elementarna sila koja prožima tkivo postojanja, ostavljajući za sobom tragove vatrenog daha i neizbrisive ožiljke na duši.
Neki kažu da je ljubav miris tek procvale ruže, nježan dodir ljetnog povjetarca, slatkasto obećanje vječne sreće.
No, istinska ljubav nije za kukavice, za one koji se sklanjaju u sigurne luke i boje se upustiti u nepoznate vode srca.
Ona je poput nesputanog plamena koji se razbuktava, ne mareći za prepreke, proždire sve pred sobom u vatrenoj stihiji strasti i želje.
Poput drevnih mitova o mitskim stvorenjima koja su svojim vatrenim dahom preoblikovala svijet, ljubav posjeduje moć transformacije, ruši stare bedeme i gradi nove mostove između duša.
Ali u toj silovitoj vatri krije se i opasnost, opasnost od potpunog sagorijevanja, od nestajanja u bezdanu vlastitih osjećaja.
Jer ljubav, iako prekrasna u svojoj vatrenoj ljepoti, može biti i surova, ostavljajući iza sebe pustoš i šutnju koja se zavlači u najdublje kutke bića.
Ta šutnja je nijema svjedokinja vatrene oluje koja je prošla kroz srce, ostavljajući za sobom tragove pepela i neizbrisive uspomene na izgubljeni raj.
To je šutnja koja te mijenja zauvijek, preoblikujući tvoju bit u nešto sasvim novo i nepoznato. Poput kipara koji iz kamena kleše skulpturu, ljubav kleše našu dušu, dajući joj oblik koji nikada prije nismo imali.
I u toj šutnji, u tom nijemom odjeku nepovratnog, pronalazimo istinsku spoznaju sebe, spoznaju da smo dio nečeg većeg, nečeg što se ne može objasniti riječima, već se samo može osjetiti u dubini bića.
U beskrajnom ciklusu nastajanja i nestajanja, ljubav se rađa iz vatre, prolazi kroz oluju i završava u šutnji, ostavljajući za sobom tragove nepovratnog.
A mi, putnici kroz vrijeme i prostor, nosimo te tragove u sebi, poput dragocjenog blaga, svjesni da nas je ljubav promijenila zauvijek, pretvarajući nas u bića koja su sposobna osjećati, voljeti i patiti na način na koji nikada prije nismo mislili da je moguće.
Jer ljubav nije za kukavice, već za one koji su spremni zaploviti u nepoznate vode srca, pa makar se na kraju našli u bezdanu tišine.
-----
Zapis na rubu loma - Maja Šiprak