Sastajalište beskraja

SASTAJALIŠTE BESKRAJA

​Nismo se tražili
samo smo se zatekli na hridi,
na samom rubu pameti
gdje misao gubi tlo pod nogama,

​kad pogled u tvoj pogled uroni,
svijet utihne i vrijeme prestane teći
jer bilo je to prepoznavanje dvije duše u tišini
​u zagrljaju, dodir postaje naše jedino sidro,
dok se čežnja u nama prelijeva u ocean
valovi se neumorno lome o nevidljivo,
i odnose sve što smo do tada znali o sebi
​sada trajemo u tom nijemom dahu,
gdje se granice naših bića polako brišu
​sada poniremo dublje u vlastitu tminu,
gdje se ova ljubav ne bilježi riječima,
već izgara u nama kao živi plamen
tinta kojom se ispisuju naši dani
postala je čista, tekuća vatra,
što pali tragove prošlosti 
zatvorenih očiju postajemo bezvremeno kolanje,
astralni prah što kroz tamu putuje,
i vječna tajna koju je mrak disao,
a zaboravio izustiti.
-----
KALEIDOSKOP - Maja Šiprak