ŽUDNJA IZ KALEIDOSKOPA - Maja Šiprak
Učim tijelo da ne žudi
za hranom
mirom
za tvojim dodirima
učim utišati misli da me ne razaraju
kao miniranu stijenu
čineći je raspršenom i slabom
tvoje me nepce tako lako probavlja
još lakše ispljune
plitko i površno
/drugačije i ne umiješ/
zakidaš se za ono najljepše
okus koji dugo klizi niz grlo ostavljajući trag
slatkoće, sitosti i zadovoljstva
učim te dubini
ti se smiješ bacajući oblutke u rijeku
ljubav je, kažeš, kao krugovi na vodi
šire se i nestaju
razbijeni o tijela pohotnih žena
svijet je površan i siv -
ja zloslutno crn, mrmljaš
između dva gutljaja ciklog vina
Majo
ti živiš u kaleidoskopu, govoriš mi,
vjeruješ u bajke i kućice na drveću
žudiš za ispunjenjem i ne prestaješ sanjati ljubav iz romana
oči su ti pune plamena iz kamina
ruke pretrpane perjem kojim
svijetu ublažavaš bol
shvati, život je kao prhki biskvit
kad najviše žudiš slegne se
i postane sivi kamen
miniran i raspršen po dinama tuđih života
