IZRONJENI IZ MAGLE
Postoje susreti koji se ne dogadjaju u prostoru, nego u dubinama duše, iznenada bez objašnjenja.
U nekom neuhvatljivom trenutku, poput tihe jeke iz davnina, prepoznaš dušu koja ti ne dolazi kao stranac, već kao netko tko ti odvajkada pripada.
Bilo da se taj odnos uobliči u nit čvrstog prijateljstva, u plamen ljubavnika ili u kakav treći, neimenovani oblik bliskosti, njegova narav ostaje nedotaknuta vanjskim definicijama.
Suština nije u imenu koje mu dajemo, nego u samoj činjenici pripadanja.
U tom bešumnom prepoznavanju nastaje potpun sklad.
On se zrcali u trenucima dijatonske tišine, u spajanju dva bića kroz duboko razumijevanje, ili pak u onim bezbrižnim, djetinjim koracima kada zajedno koračate kroz sitne besmislice svakodnevice.
Takvi ljudi izranjaju iz magle nepoznatog, bez pravila i bez najave, često pod okriljem najneobičnijih okolnosti.
Oni dolaze kao blagi povjetarac koji budi uspavane obale bića, ulijevajući u svaki udah osjećaj nesutinjene živosti.
Pred takvom tajnom um zastaje, neodlučan treba li to prepoznavanje pripisati slijepom slučaju, uviranju sudbine ili jednostavno čistoj Milosti.
No u dubini duše to kolebanje nestaje, jer bez obzira na ime koje damo tom trenutku, u grudima ostaje samo tihi, trajni mir i zahvalnost što postoje bića koja nas podsjete tko smo zapravo.
-----
Zapis na rubu loma Maja Šiprak