IZMEĐU KOŽE I SNA
U naborima noći gdje se razaznaje samo drhtaj zraka, Lavinia se rastvara u mirisu želje.
Njena je koža više nije granica, već vlažna, topla membrana što propušta strujanja krvi, jedini preostali šapat između dva bića koja su prestala biti stranci.
Ona zatvara oči, ne da bi pobjegla, već da bi te dublje uvukla u sakristiju svojih snova, tamo gdje se muška silina i njezina pohotna predaja pretvaraju u jedinstvenu, neraskidivu tamnicu užitka.
Njezini dlanovi, poput znatiželjnih putnika, klize niz tvoj reljef, ocrtavajući snagu koja se nakuplja u tetivama, dok joj se kosa rasipa kao crna rijeka po tvojim ramenima.
U jagodicama njenih prstiju bridi liturgija uzdaha i rasutih htijenja, bez uzmaka i bez stida, gdje se prepone susreću u nijemom, silovitom dijalogu.
Ona te zna uzeti pohlepno, crpeći iz tebe samu srž postojanja, dopuštajući ti da je istovremeno lomiš grubošću i iscjeljuješ najfinijom mekoćom dodira.
Osjeti kako u njoj pulsira magma i vatra koja ne proždire drvo, već tali samu bit njezine unutrašnjosti. Njezina je želja užarena vaza koja čeka tvoju ispunjenost, tvoju gipku pokretljivost koja se u nju utapa kao ključ u jedinu pravu bravu svijeta.
Ona prima tvoju silinu, prima tvoju vlažnost, postajući ocean koji usisava svaku tvoju plimu, tražeći ono neizrecivo „još“ koje odjekuje u dnu utrobe.
Večeras, ona te krade vlastitoj mašti, prevodeći te iz sjećanja u meso, smještajući te u postelju koja postaje jedini univerzum vrijedan spomena.
Tu, u srazu tijela, caruje misao koja je postala opipljiva, pokret koji je postao molitva i dodir koji briše sve što je ikad postojalo prije ovog vječnog trenutka spajanja.
..nastaviti će se..
LINK: https://www.youtube.com/watch?v=_boAQcsqtyo