Čuvar praga
U tvojim je očima jesen prastaroga svijeta,
tamo gdje se svjetlost lomi o zaborav.
Stojim na rubu tvoje tišine,
kao sjena na pragu koji ne smijem prijeći.
Rukama dotičeš nevidljive niti svemira,
dok u mojim venama šumi tvoja odsutnost.
Ljubav je teški, okovani pehar
iz kojega pijemo kapi zvjezdanoga praha,
tražeći vječnost u prolaznome dahu.
Ti si krug koji me zatvara i oslobađa,
metafora neizrečenoga,
tajna prepuštena noći.
A na kraju, tamo gdje prestaju riječi,
tvoj lik postaje magla što guta obzor.
Ostaje samo korak koji nisam učinila
i bilježnica od pepela
koju vjetar odnosi u bespuća,
prema nekom drugom, neshvatljivom bitku.
____
Plejada pamti@ Maja