Brani ga od zla
Ti koja koračaš lakše kroz njegove sjene
i nosiš proljeće u zjenicama toplim,
budi mu tišina kad se umoran prene,
budi mu zaklon pred vjetrovima oporim.
Ja sam tek jesen što prerano dođe,
ogoljela grana sa koje je pjevala ptica.
Znam kako boli kad bliskost prođe
i kad se ljubav čita sa tuđih lica.
Nemoj mu reći da sam mjerila zvijezde
po tome kako mu oči u mraku sjaju.
Pusti neka mu misli k tebi jezde
i budi mu sidro u nepoznatom kraju.
Darujem ti njegove blage večeri i jutra,
onu tihu radost što u glasu mu drijema.
Čuvaj ga od jučer, budi mu sutra
i voli ga nježno
kad mene više nema.
______
Plejada pamti@ Maja Šiprak