.jpg)
HUMUS I KREDA
Što si ti, ako ne iskupljenje?
Ne zbilje, već snova koji su krvarili po rubovima stvarnosti,
a moje su misli danas izborane i duboke brazde koje
kozmetika zaborava ne može zagladiti.
Tražim četvrtak
onaj botanički mir vlage,
gdje su se mladi listovi gizdavili iznad latinske strogosti,
dok si ti, mokrih nogu, iz jezera iznosio drhtavog leptira,
postali smo Prunus avium, divlja višnja
izrasla na rubu svijeta
gorka od sunca i slobode.
Nismo tražili pitome vrtove, već korijen koji probija kamen,
srca su nam postala prepleteni godovi istog stabla,
koji crpe sokove jedan iz drugoga,
mjereći vrijeme dubinom srčike.
Danas gazimo istom stazom
latinski su nazivi ostali okamenjeni u vremenu,
više ne bježimo od prljavštine puta,
već sružemo blato s potplata
taj teški, vlažni humus naših promašaja
i od njega, strpljivo i nijemo, pečemo opeke i zidamo dom.
@ STOME TIŠINE -Maja Šiprak
Maja Šiprak
