CRESCENDO TIŠINE
Postoji neizgovorena simfonija u samom temelju postpostanka, tihi ritam u kojem stvoreno diše i traži svoj oblik.
Prije nego što je riječ postala zvukom, bila je misao.
Prije nego što je postala krik, bila je dah.
U tom tajnovitom predpredjelu postojanja, gdje se svjetlost spaja sa sjenom, oblikuje se istinska snaga izričaja.
Ljudski duh, u svojoj vječnoj težnji da dokuči neizrecivo, često poseže za grmljavinom, za silinom koja para nebo, za bukom koja nastoji pokoriti prazninu.
No, svemir ne odgovara na buku. On je sluša samo kao prolaznu jeku vlastite dubine.
Snaga ne prebiva u silini glasa, nego u uzvišenosti same misli. Podići glas znači odati slabost trenutka koji izmiče nadzoru, prihvatiti privid da buka može nadomjestiti dubinu.
No, poput blage proljetne kiše koja nečujno natapa suhu zemlju, prava riječ dotiče pukotine duše i budi potisnuto sjeme života.
Grmljavina protutnji, ostavljajući za sobom samo drhtaj napetog zraka i prolaznu stravu, dok tihi pad kapi ostaje duboko u žilama zemlje, pretvarajući se u cvjetanje.
Cvijeće ne raste iz razornog blijeska i tutnjave, nego iz neprimjetnog, upornog dodira vlage koja donosi život.
U tom suptilnom tkanju međuljudskih odnosa i unutarnjih dijaloga, stih i riječ postaju duhovni vodeni tok.
Uzvisiti riječ znači očistiti je od gorčine, dati joj težinu istine i finoću svile.
Kada govorimo uzvišeno, mi ne nadvikujemo svijet.
Mi ga pozivamo na osluškivanje. Svaka pomno odabrana misao nosi u sebi nevidljivu harmoniju, tihi melem koji ne lomi staklo svijesti, već ga polako bistri.
Tako se ljudski izraz pretvara u ritmički molitveni šapat.
Moć je u milosti koja obnavlja. Kada utihne tutnjava naših osobnih oluja, ostaje samo meki, nečujni kapljored koji natapa stvoreno i poziva ga na ponovni rast.
Na samom kraju, kada se stišaju svi odjeci i povuku posljednji tonovi ovog zemaljskog koncerta, shvaćamo da je najdublja melodija zapravo ona koja nestaje u tajni.
U tom završnom, najtišem odjeku u nesvjesnom doticaju kapi i zemlje, riječ ponovno postaje tišina iz koje je proizišla, ostavljajući iza sebe mirisna polja prosvjetljenja čiji korijen dodiruje beskraj.
---
Zapis na rubu loma - Maja Šiprak