Mistero Buffo krikom poziva da stanemo na daske i damo inteligentni komični oblik općem bijesu “malog čovjeka.” Dok naše postojanje na ovom planetu izdiše, političko-industrijsko-vojna oligarhija nastavlja bacati dimne zastave ne bi li masama odvukla pažnju. No, dižu se glasovi, a glas Darija Foa kao i uvijek oštar je poput britve. Iako su svih devet komičnih misterija i sve četiri pasionske igre čisti biseri, Rođenje glumca, Lazarovo uskrsnuće i Bonifacije VIII smatraju se ključnima. Rođenje glumca brutalna je priča o gubitku i uništavanju autoriteta. Moćnici nasilno uništavaju cjelokupno postojanje siromašnog nevinog čovjeka. S obzirom na to da se klaun rađa kroz patnju, slijedi iskupljenje. Glumac odražava bezdušne sile i prisiljava nas da se zapitamo o stanju ljudske vrste. Lazarovo uskrsnuće ruga se nemogućnosti masa da shvate božansko, čak i kad im je pred nosom. Nemilosrdno nagomilavanje medijskih podataka, kao neizbježan fenomen, otupjelo je našu sposobnost razabiranja ključnog. Bonifacije VIII izravna je optužba Crkve; zbog korupcije, bezbožnosti, novčanih interesa i neizrecivog nedostatka svetosti Crkva gubi mlađe, liberalnije generacije. Nalazimo se na prekretnici. Kroz karneval Darija Foa možemo iznova definirati status quo, pojam poretka, žrtve, glumca i publike.