Nikad ti nisam napisala pjesmu
nisam te smještala u strofe
niti za tebe birala riječi
svaki pokušaj pisanja tebi
tonuo je u neke modre spilje
vrtložio se a onda izranjao
kroz preduge šutnje
nošene valovima treperavog postojanja
na drugu stranu neizrečene čežnje
tek povremeno zatreperiš
u toplini misli
poput šuštavog vodopada
koji po kamenju ispisuje slova tvojeg imena
svakom kapi raznosi šapat uzdrhtalih usana
koje nikad neće izreći stih
i misao isprepletenu sa
tvojom
ne pišem pjesme za tebe
bojim se nestat će
u modrim spiljama života
vrtlogu šutnje
i neizgovorenoj čežnji