KUTAK ZBILJE

Maja Šiprak


U predgrađu jednog izgubljenog dana

tik do prljavog kutka zbilje

baklje spoznaje sagorijevaju samoću

zatvaraju  puni krug

bez tvoje sjene

 

ti si more

ja sam vjetar

i ne možemo jedno bez drugog

mada vjetar šumi na sve četiri strane svijeta

more svojim strujama talasa

teško pronalazim riječi

koje u meni umiru ili žive

sve više je tamnog neba

koje traje u tišini

i stoji između nas

nemir presijeca redoslijed misli

snenog jutra u kojem se budim

na tvojim jastucima

okupana rosom tvojeg pogleda

 

zaboravila sam kako izgovaraš moje ime

i pokret ruke kojim si me vraćao

na svoje usne

u tom vremenu snova

želja i topline

ostala je neotkrivena

putanja uzajamnog trajanja

uspona i padova

Podijeli ovu stranicu

VRH