Upravo je iz tiska izašla nova knjiga Josipa Budiše "Na retrovizoru vrimena". Više o knjizi u predgovoru koji je na sljedećem linku: https://youtu.be/xABFkwRsQbA?si=NMMxF27dkAsjZWTR
O Sjeti u uvodnoj riječi autor:Josip Budiša
Svi mi prelistavamo svoje spomenare prisjećajući se drugih ljudi koji više nisu među nama. Odlučio sam neke stranice iz svoga spomenara otisnuti na papir. Siguran sam da svi u sebi nosimo slične spomenare. U ovoj sam knjizi još jednom želio u prvom redu samog sebe podsjetiti da su prava prijateljstva izraz našeg iskrenog poštovanja prema osobama s kojima unatoč svim razlikama prepoznajemo djelić sebe samog.
Rcenzije
Josip Budiša on promatra društvo oko sebe, sa svim njegovim, ljudima tako svojstvenim, potonućima i posrnućima, pokazujući da su računice koje stoje iza njih na kraju dana uvijek krive i da je jedina vrijednost koja opstaje iza svih iskušenja, uvijek samo jedna - biti Čovjek. On piše iskreno, iz duše, o svom i drugim životima, i upravo je ta iskonska potreba, ta strast da se zabilježi, opiše, zaustavi u vječnosti ono prolazno kako bi se pokazalo ono vječno, nerazrušivo, jedini pravi motiv svakog pisca.Josip u svom pisanju i dalje ustraje kako je jedina vrijednost koja opstaje iza svih iskušenja , uvijek samo jedna - biti Čovjek
Boris Rašeta, novinar i publicist
Trajni duhovni usadi, kako autor kaže– lijepih sjećanja koja su mu ostavila dubok i neizbrisiv trag – samo potvrđuju jedini istinski životni smisao svakog umnog čovjeka. S namjerom ističem umnog jer samo posjedovanje uma u čovjeku nužno ne pretpostavlja njegovo korištenje. A koja su to autorova sjećanja? Upravo na one životne vrijednosti koje nisu determinirane nijednom povijesnom epohom, niti propisane bilo kakvim aktom ili se mogu izraziti nekom cijenom... One su u autoru duboko ukorijenjene i neuništivo dominiraju pravovremeno prkoseći iskušenjima svega onoga sto je mjerljivo i samim time prolazno. Zato autor upućuje čitatelja u sjetu na takve trenutke koji će mu kao duhovna hrana zasigurno pripomoći pri nužnoj uravnoteženosti u odnosu na materijalnu potrebitost.A istovremeno poručuje čitatelju neka pamti samo sretne dane kojih je, kako on često kaže, nerazmjerno manje od onih drugih...
mag. bibl. i dipl. iur. Hrvoje
Evo kako je vrijednost pravoga prijateljstva ocrtao i izrazio, poznati duhovni pisac Henri J. M. Nouwen riječima, koje svakome mogu biti smjerokaz u vrednovanju prijateljstva: „Prijateljstvo je jedan od najvećih darova, koji čovjek može primiti. Prijateljstvo stvara povezanost koja obuhvaća više nego imati zajedničke ciljeve, zajedničke interese ili zajedničku prošlost; ono stvara povezanost, vezu jaču od spolnoga sjedinjenja, dublju od sudbinske povezanosti, tješnju od povezanosti u braku ili zajednici.“
Budiša je poznat po povremenim javnim
istupima u kojima zagovara progresivne ideje u interesu općeg društvenog dobra.
Objavio je knjige Sve naše krize (2012.), Tragom sudbine (2014.), Manje više isti ljudi (2016.), Konformist (2017.), 6,9 po Richteru (2019.), Sjeta (2020), Lockdown (2021.), Kufer na dnu hodnika (2022.) i Sve naše krize - 2. dopunjeno izdanje (2022.).
Evo što kaže o svom dopunjenom izdanju publicističke knjige Sve naše krize u kojemu je obradio i razdoblje u proteklih deset godina, kada je Hrvatska i službeno postala članicom EU, a od Nove 2023. ulazi i u ero zonu i Schengen.
Prof. Ivan Tarle
Josipe, pročitah ovaj Vaš razgovor i spoznah o Vama više nego što sam do sada znao. Samo dvije poruke: toplinu koju osjećam iz Vašeg govora ponijeli ste s jedne tople, u suštini nježne i nadasve pametne zemlje Zagore; zaliha Vaše mudrosti, koju naslućujem, darovat će nam još mnogo knjiga. Da tako bude, želim Vam jedino dobro zdravlje
Hvala profesore što se si dali vremena da pročitate interview u cijelosti.Hvala Vam na iznijetom mišljenju kojeg ću tijekom dana uvrstiti na svojoj web stranici. S osobitim poštovanjem, JosipIz recenzije koja je na popisu postova - Vesna Šiklić Odak: dipl. iur“:
Pisac u knjizi na veoma psihološki i emotivan način upućuje i
objašnjava posljedice ranijeg života ljudi u bivšoj SFRJ, te za vrijeme i
nakon Domovinskog rata u RH koje je utjecalo na političko i ekonomsko
stanje građana u sadašnjoj Republici Hrvatskoj.“
Počeo sam pisati relativno kasno, tek u svojoj 60. godini života, po odlasku u mirovinu. U šest desetljeća osebujnog iskustva koje sam skupio u dvije države s dva različita sustava, osjetio sam poriv da 2012. godine u jeku svjetske recesije napišem svoju prvu knjigu „Sve naše krize“