U romanu „Konformist" autor se bavi temom iz svakodnevnog života, čiji sadržaj otkriva sam naslov. Autor u deset poglavlja prenosi čitačima ispovijest glavnog junaka Duška koji je za svojih sedamdesetak godina preživio Drugi svjetski rat, prošao kroz dva društvena sistema, osjetio teret neimaštine i tragičan gubitak roditelja i ostao uspravan u vremenu koje je prethodilo novom ratu i raspadu zemlje za koju se borio i u kojoj je stekao ili naslijedio imetak zavidne vrijednosti. U takvim okolnostima, njegovo se ponašanje prilagođavalo situacijama kroz koje prolazio, ali je ipak ostalo u prihvatljivim moralnim granicama. Moglo bi se reći; standardnim i primjerenim čovjeku njegovog socijalnog porijekla i stečenog statusa za ratne i radne zasluge.
Priča glavnog junaka Budišine pripovijesti slična je ispričanim i neispričanim pričama mnogih ljudi toga vremena. Svi su oni prošli čistilište obiteljskog i društvenog življenja i opstali zahvaljujući iznadprosječnim umnim i radnim sposobnostima. U svakoj situaciji kroz koju su prolazili znali su se postaviti i snaći na način koji im je umanjivao rizike gubitka, a uvećavao mogućnosti dobitka. Vrijedni i poduzetni Duško u mladosti je isplivao iz bračnog roditeljskog brodolomai nastavio jedriti morem koje mu je nudilo kristalnu dubinu i nepregledne širine kretanja i uspona kakav se u svim tim okolnostima samo može poželjeti. Pametna glava, vrijedne ruke i brze noge omogućile su mu da zaobiđe brojne prepreke i da ostane na visini zadatka koji se pred ljude postavlja u raznim fazama njihovog života.
Njegova je priča u početku tužna i žalosna, u pojedinim detaljima koji se tiču sudbina članova obitelji i tragična, ali ima fabulu čiji je epilog, unatoč gubitka najbližih, prožet optimizmom, koga usmjerava nova mladost i neugasle ambicije generacije na odlasku. Autor znalački i u relativno mirnom tonu vodi radnju ispovijedanja glavnog junaka, ubrzavajući na momente odlaske onih koji su svoje uloge odradili s manje ili više životne uspješnosti. Svakako, glavni likovi – njegova majka i biološki otac glavni su junaci koji daju smisao cijeloj priči i čine je uvjerljivom i dramatičnom do samoga kraja. Završni dio pripovijesti ispričan je u ubrzanim tempom, tako da su izostali mnogi detalji koji bi osvijetlili neke faze iz života cijele obitelji i njezinih pojedinih članova. No, ni to ne umanjuje narativnu i umjetničku vrijednost ovog kratkog romansiranog djela.
Pisac Josip Budiša pokazuje zavidnu vještinu i rječitost u prezentiranju dijaloga glavnih junaka i drugih likova. Doima se kao da je cijelo štivo pisano u obliku predložka za filmski scenarij koji imao zaokruženu dijalošku cjelinu da bi se, uz male intervencije moglo pristupiti snimanju filma toga naslova. Ono što mu nedostaje jesu opisi ambijenta i prirodnog okoliša, kao i vremenskih mijena unutar polustoljetnog perioda u kojem se radnja romana odvija. To će autor, vjerujem, otkloniti u svojim sljedećim proznim djelima na kojima radi ili će raditi u vremenu koje je pred nama.