dražen:

Poštovani Josipe,pročitah „Lockdown“,nije se stigao niti ohladiti (doslovno,iz vrućeg auta,na kutnu i čitaj)!Nasmijali ste me,moram reći jer,drago mi je pročitati „priče iz davnina“ iz svih krajeva drage nam Domovine.Nekako,meni barem,najupečatljiviji trenutak u knjizi je: (citirat ću Milku)“...priselija te u Zagoru među pošteni svit...“Da smo na čisto-ne pada mi na pamet moralizirati,vrijeđati i omalovažavati ikoga (isto je bilo i još uvijek je,u svim dijelovima naše zemlje)no,upravo TA rečenica pokazuje licemjerstvo koje nas i danas okružuje.Među „pošten svit“...Tamo gdje-Mile materi krade janjce i iste preprodaje,“servisira“ udovicu zbog nešto novca,ucjenom profitera dolazi do osobnog materijalnog dobitka,lokalni župnik “istjeruje đavla“ iz učiteljice(i još poneke“poštene“ domačice), karta za novac i potajice (što je bilo i normalno,u to doba)krsti djecu SVIMA koji su,eto,“zbog službe“ bili prisiljeni nositi „crvenu knjižicu“(no,to ih ne sprječava prozivati istoga za njegove grijehe),itd...Dalje,jako mi je drago što ste koristili dijalekt,puno je bliža i toplija cijela priča.Pohvalio bih sliku s korica knjige:sivilo neizvjesne budućnosti (prikazane kao kavez),jedna ruka sa medicinskom maskom,druga kao da poseže za nadom,a u crnilu sadašnjosti, u dnu,jarkocrveno,u oči vrišti(da,u oči vrišti) „Lockdown“.Primjećujem,zapravo,otvoreni kavez no,čovjek je okrenut na suprotnu stranu,kao da ne želi izaći iako ima mogućnost.Nije problem u lockdown-u oko nas već onome u našoj svijesti (nisam teoretičar zavjera,samo sam okrenut sebi).Na kraju-kratko,zanimljivo,šaljivo(pomalo škakljivo)štivo koje mi je popravilo poslijepodne.Hvala,dragi Josipe,vidimo se na kavi!   >Dražen<