POSTOVI (Novosti | Najave | Blog)

Josip Budiša

Besplatni vlakom

Veseli me šta je Vlada RH donila odluku da mi koji smo u trećoj životnoj dobi moremo besplatno putovat željeznicon po ciloj " lipoj našoj". Kako kroz moje selo prolazi željeznička pruga gotovo svi ljudi iz sela iza drugog svjetskog rata uglavnom su radili na željeznici.Imali su privilegij da im dica posli osnovne škole besplatno putuju vlakom na daljnje školovanje u gradove.Ta ista dica koja su sad su već u mirovini za tekuću godinu imaju pravo na besplatno putovanje vlakom. 

Opširnije
Životne prekretnice

Životne prekretnice
Poznati proučavatelj zakonitosti starenja, švicarski psihijatar Carl Gustav Jung kaže da u životu zaista postoje dvije velike prekretnice.I da je prva - prijelaz iz djetinjstva u zrelu dob, a druga prijelaz iz zrele dobi u starost.To su dva razdoblja najveće ranjivosti i uzburkanosti u životu , a prijelaz u starost nikako nije regresija, nego prekretnica koja je ponovni napredak, promocija. Prva je bila promocija u zrelost, a druga promocija u novi "procvat", a time se misli na prodiranje prema ljudskoj punoći, vraćanje svojoj spontanosti i izvornosti, da budemo ono što jesmo. Otimati se tom zakonu : ne htjeti uvidjeti da ne moći starjeti jest isto glupo kao i ne moći izaći iz djetinjstva.
Kako sam podavno prošao prvu i evo ušao u drugu, stičem dojam da se u vremenu u kojem živimo na starce gleda kao na objekte sažaljenja, glupe ili dementne,“neproduktivne”, koji crpe nacionalnu riznicu svojim beneficijama socijalnog osiguranja, a ništa ne doprinose društvu..Dio bogatog svijeta živi kulturu mladih, čudno da mudrost, životno iskustvo i znanje starih - ignoriraju..
Treba pokušati slijediti Jungove poruke:
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...
Sve reakcije:
8Izet Hozo, Smiljanka Hrabar Radovanović i 6 drugih
1
Sviđa mi se
Komentar
Podijeli


Opširnije
Na retrovizoru vrimena

NA RETROVIZORU VRIMENA
I jubilarna deseta knjiga Josipa Budiše "Na retrovizoru vrimena" donosi miris prohujalih vremena u kojima je, unatoč skromnom djetinjstvu u siromašnoj Dalmatinskoj zagori, rodnom selu Ceri, poput brojnih sinova i kćeri s krša, krenuo put svjetala velegrada i zaorao urbane brazde života kojega su obilježili mirni, sigurni i sretni dani lijepih ugođaja, nenačetih padom moralnih i drugih duhovnih vrijednosti, društvenim licemjerjem i sveopćom trkom i grabežom gdje tko što stigne.
Doduše, slijedio je krvavi Domovinski rat, stubokom su se promijenile globalne prilike koje glođu hrvatsku zbilju i tu smo gdje smo. U svojim umirovljeničkim danima Josip se kreativno dotaknuo pera, susreo je svog generacijskog prijatelja, poveo razgovor o njima "zlatnim" sedamdesetim godinama (prije pola stoljeća) i pretočio ga u još jednu pitku priču, malu novelu o snovima i zebnjama "malog" čovjeka, zapitanog može li nam ovo danas biti bolje, pravednije, egzistencijalno sigurnije i ljepše. A moglo bi ako bismo svi prestali birati one koji su se do sada izobećavali svega i svačega, a ništa nisu ostvarili. Josip, žedan socijalne pravde, ispričao je na lokalnom dijalektu aktualnu priču koja nam otvara mnoga pitanja, a možda pruži i poneki odgovor. Uživajte u čitanju!

Opširnije
Na retrovizoru vrimena

Veliko hvala cijenjena voditeljice Lana Škaro na objavi ove i svih mojih prošlih knjiga na TV Jadran!

https://youtu.be/awAiBxEEHns?si=6dRW7kM_NG_Sj9yV

Opširnije
Na retrovizoru vrimena

Jubilarna, deseta knjiga autora Josipa Budiše, izašla je iz tiska. Knjiga ‘Na retrovizoru vremena’ vraća pisca u neka prošla vremena, a kao i u većini svojih knjiga koristi književnu vrstu narativ. Priča je ‘začeta’ na prvomajskom fažolu, gdje je susreo prijatelja iz srednje škole

– U obližnjem kafiću i onako s nogu podigli smo zdravicu i uz kavu se prisjećali uspomena iz  škole i rane mladosti. Tako sve do podneva, kad smo stali u dugi red za fažol. Dugo smo čekali, ali isplatilo se, fažol nam je super lega, pivo također, a i vrime je potrefilo lipo prava ugoda za izlete. U tako lipom proljetnom ambijentu nastavimo se prisjećati na davne sedandesete, kao i novom dobu u kojem živimo, i zapitali se kakva kakvu budućnost ostavljamo naraštajima iza nas. Napomenuo bi da mi je prijatelj nakon umirovljenja preselio živjeti u rodno selo u kojem kaže da mu je tako lipo da se više ne namjerava vratit u grad. Time me potaka da i ja ovo malo preostalog života provedem u rodnom kraj. Sve više i više ljudi starije generacije obnavlja kuće s namjerom da se vrate u mjesto rođenja. Ništa čudno, u rodnom mjestu naljepše i najzdravije za tjielo i dušu svakog čovjeka – kaže nam autor

Naglašava kako su sedamdesete bile najljepše godine, uz siguran posao , vrijeme za druženje i prijateljstva, putovanja i famoznu srednju klasu za koju autor kaže da više ne postoji, već da bogati žive nauštrb sirotinje.

– Smaram vrijednim zamisliti se nad evokacijama prošlosti prijatelja iz priče promišljajući zajedno s njima gdje nas kao mali narod vodi ovo suvremeno društvo. Njihovi dugi razgovori mudro preslažu kockice prošlosti i sadašnjosti pokušavajući dokučiti može li se moderno vrijeme izgraditi učeći ne iz primjera nametnutih ideologija i pokreta nego stavljajući u središte potrebe onog bez koga nijedan društveni smjer ionako nema smisla, a to je ­- običan čovjek. Onaj, koji na ovom svijetu želi uz sva svoja egzistencijalna ograničenja, biti i živjeti ni više ni manje nego kao –čovjek – kaže.

Autor je ostao vjeran dosadašnjim suradnicima.

– Zahvaljujem svim dragim, dobrim i stručnim ljudima koji su profesionalno radili na uređenju ne samo ove nego i svih mojih prijašnih knjiga. Tu bi ipak istakao lektoricu Ljiljanu koja je lektorirala i uređivala i i za svaku napisala stručnu i lijepo sročenu recenziju. Toliko je tolerantna, profesinalna i dobronaerna da je divota surađivati s njom. Pošto nam se često preklapaju misli, ponekad se upitan je li moj – alter ego – kaže Budiša.

U svakoj knjizi evocira neke događaje iz prošlosti njegove generacije, a kaže kako nam budućnost u konačnici ponajviše ovisi o nama samima.

– U ovom trenutku veći dio moje generacije razmišlja o svojim korijenima, to je ono trajno,ono od čega smo krenuli i možda je došlo vrijeme kad se polako zatvara taj famozni životni krug povratka istini da smo osovinu svih životnih vrijednosti primili davno prije i živeći je premostili sva ta pusta gruba i lipa vrimena – zaključuje.


Opširnije
Na retrovizoru vrimena

Upravo je iz tiska izašla nova knjiga Josipa Budiše "Na retrovizoru vrimena". Više o knjizi u predgovoru koji je na sljedećem linku: https://youtu.be/xABFkwRsQbA?si=NMMxF27dkAsjZWTR

Opširnije
čestitka

Čestika prijatelja Dražena
Na rođendan 25. 05. i o.g. primio sam nekolko zbilja lijepo sročenih čestitki, jedna među njima stigla je od mog vjernog prijatelja Dražena koja  me doslovno ganula.  
- Nepokolebljivi čuvaru jednakosti i pravednosti ,ti koji ponosito i visoko držiš baklju napretka,svjetlo koje obasjava sretnu nam budućnost i tjera mrske neprijatelje,nazad u njihove mračne jazbine!Tebi,junače neopjevani,čuvaru starih tekovina,nepokolebljivi pratioče jedine istine!Neka ti je sretan rođendan,želim ti,od srca,puno zdravlja i sretnih trenutaka

Opširnije
Iz uvodne riječi autora knjige Sjete i recezenzija

O Sjeti u uvodnoj riječi autor:Josip Budiša

Svi mi prelistavamo svoje spomenare prisjećajući se drugih ljudi koji više nisu među nama. Odlučio sam neke stranice iz svoga spomenara otisnuti na papir. Siguran sam da svi u sebi nosimo slične spomenare. U ovoj sam knjizi još jednom želio u prvom redu  samog sebe podsjetiti  da su prava prijateljstva  izraz našeg iskrenog poštovanja prema osobama s kojima unatoč svim razlikama prepoznajemo djelić sebe samog.

Rcenzije

Josip Budiša on promatra društvo oko sebe, sa svim njegovim, ljudima tako svojstvenim, potonućima i posrnućima, pokazujući da su računice koje stoje iza njih na kraju dana uvijek krive i da je jedina vrijednost koja opstaje iza svih iskušenja, uvijek samo jedna - biti Čovjek. On piše iskreno, iz duše, o svom i drugim životima, i upravo je ta iskonska potreba, ta strast da se zabilježi, opiše, zaustavi u vječnosti ono prolazno kako bi se pokazalo ono vječno, nerazrušivo, jedini pravi motiv svakog pisca.Josip u svom pisanju i dalje ustraje kako je jedina vrijednost koja opstaje iza svih iskušenja , uvijek samo jedna - biti Čovjek

Boris Rašeta, novinar i publicist

Trajni duhovni usadi, kako autor kaže– lijepih sjećanja koja su mu ostavila dubok i neizbrisiv trag – samo potvrđuju jedini istinski životni smisao svakog umnog čovjeka. S namjerom ističem umnog jer samo posjedovanje uma u čovjeku nužno ne pretpostavlja njegovo korištenje. A koja su to autorova sjećanja? Upravo na one životne vrijednosti koje nisu determinirane nijednom povijesnom epohom, niti propisane bilo kakvim aktom ili se mogu izraziti nekom cijenom... One su u autoru duboko ukorijenjene i neuništivo dominiraju pravovremeno prkoseći iskušenjima svega onoga sto je mjerljivo i samim time prolazno. Zato autor upućuje čitatelja u sjetu na takve trenutke koji će mu kao duhovna hrana zasigurno pripomoći pri nužnoj uravnoteženosti u odnosu na materijalnu potrebitost.A istovremeno poručuje čitatelju neka pamti samo sretne dane kojih je, kako on često kaže, nerazmjerno manje od onih drugih...

mag. bibl. i dipl. iur. Hrvoje

Evo kako je vrijednost pravoga prijateljstva ocrtao  i izrazio, poznati duhovni pisac Henri J. M. Nouwen riječima, koje svakome mogu biti smjerokaz u vrednovanju prijateljstva: „Prijateljstvo je jedan od najvećih darova, koji čovjek može primiti. Prijateljstvo stvara povezanost koja obuhvaća više nego imati zajedničke ciljeve, zajedničke interese ili zajedničku prošlost; ono stvara povezanost, vezu jaču od spolnoga sjedinjenja, dublju od sudbinske povezanosti, tješnju od povezanosti u braku ili zajednici.“


Opširnije
kaštela iz mog objektiva

Kastela iz mog objektiva
Svako malo čujen se s bivšim susidom i prijateljem koji je već podavno odselija iz Kaštela. Kroz razgovor me upita: Reci mi kako u Kaštelima, ima li šta nova ili je sve po starom?
Ništa novo prijatelju. Još uvijek je veći dija grada bez najosnovniiji komunalija; kanalizacije, vode, vrtića, škola, dućana., s dosta neuređenih puteljaka. I da ne nabrajam.
A šta bi i moglo biti nova kad na izbore, na žalost, izlazi mali broj birača, ali ipak dovoljan da na skoro svim izborima pobjeđuje ista politička opcija. Šta je najgore pobjeđuju zahvaljujuć svojim vjernim glasačima iz neuređenih dijelova grada, a kad zasidnu na vlast okrenu im leđa i cili mandat ne obistinu data obećanja..
Kako se ponaš opozicija?
Dobro pitanje. Ne podižu glasa.... Šute, redovito primaju vijećničke naknade, rade poslove di se malo radi a dobro zarađuje, vlast im naravno pogoduje..Žive ka begovi na račun običnog puka.
Problem je šta većina birača ne izlaze na izbore, a bez njihovih glasova teško je očekivati nužne promjene kako bi se grad pokrenija nabolje.
Znacajnijih afera nema?
U kuloarima se svašta šuška, ali još uvijek ništa pouzdano.
Poštovani štioci objave..Da me nebi krivo shvatili u poziciji i opozicija ima sposobnih ljudi.
Sve reakcije:
1Gordana Dubreta
Sviđa mi se
Komentar


Napišite komentar...
28. veljače  ·
Podijeljeno s publikom Vaši prijatelji
Prijatelji
Moe biti slika sljedeeg tekst
Sve reakcije:
11Ruža Vidošević, Anica Bodrozic i 9 drugih


Opširnije

Podijeli ovu stranicu

VRH