Konformist

Promovirajući ovaj roman poznati splitski publicist i novinar Mladen Vuković napisat će kako Josip Budiša promišlja jedan od temeljnih životnih naputaka slavnoga kineskog filozofa Konfucija („Samo se ljudi najuzvišenijih i najnižih karaktera ne mijenjaju“), propitujući otajne i prekrhke granice koje čovjek na prevelikom skalinu životne pragme mora preći da bi lakše brodio prema svom cilju. Hoćemo li izdati sebe ako imalo odstupimo od svojih unutarnjih zasada duše i srca, ili ćemo ostati budale, ne mijenjajući svoja načela ni za milimetar, ostajući plutati na sprudovima naivnosti snova, sve dalje od onih koji gutaju sve ono čime ih materijalni svijet potrošačkog mentaliteta svakodnevno upija i ubija – pitanja su na koja i Budišini knjiški junaci svako jutro iznova praktično odgovaraju. A pravi pisci spretno ih vazda iznova postavljaju.



Naslovnica knjige

“Samo se ljudi najuzvišenijih i najnižih karaktera ne mijenjaju” Konfucije, kineski socijalni reformator i najveći filozof Istoka svih vremena; 551. pr. Kr. – 479. pr. Kr.Poštovani čitatelju, ova Konfucijeva izreka jako me se dojmila i na-vela me na razmišljanje o velikoj većini ljudi koji se kroz život karakter-no mijenjaju. Ujedno me vodila i dalje k dubljem promišljanju o razno-likim ljudskim mijenama koje su kod većine smrtnika ustaljene i nemi-novne, ali u kojima se olako prijeđe granica etičnosti. To se ponajviše uočava u borbi za materijalna dobra koja su postala mjera za društveni status. Previše se stresa proživljava u toj borbi za bolji status unutar okvira konzumerizma koje nam nudi globalizacijski svijet. Sve ove po-jave pokušavam što zornije prikazati iz perspektive likova različitih in-telektualnih i materijalnih statusa u svom romanu koji sam naslovio ‘Konformist’. U romanu se, pored glavnog lika, i ostali likovi, ovisno o životnim situacijama u kojima se zateknu, u trenucima iskušenja u ma-njoj ili većoj mjeri ponašaju konformistički." - Josip Budiša


Promocija

U GKMM u Splitu

6.9 po Richteru

Roman “6,9 po Richteru” Mladen Vuković prikazao je kao “novu uzbudljivu životnu priču, pitku storiju koja se čita naiskap, slasnu i strasnu ljubavnu priču jedne žene čiji usud tektonski trese, razdvaja i spaja. Stara priča o zavodljivim sirenama - čijem pjevu nitko ne može odoljeti - ispričana je u romanu Josipa Budiše u zanimljivom domaćem ključu. Neodoljiva morska nimfa u petoj po redu knjizi ovoga pisca srednje generacije (Budiša je rođen u selu Ceri, u Dalmatinskoj zagori 1952.) zove se Tanja, a ne Telksipia, Molpa ili Pizinoja, ali muškog protagonista priče uvlači u vrtlog svojih spletki jednako snažno i misteriozno kao i njezine antičke prethodnice. Ljubavni triler, kao u nekom Chandlerovu noiru, započinje ofenzivom fatalne junakinje na zbunjena tradicionalnog muškarca: “Dogovorili smo se naći u pet, sjednem u auto nešto ranije s namjerom da usput svratim u neku od samoposluga i kupim joj bombonijeru. I dok sam čekao da mi je blagajnica umota, dođe mi poruka... Tanja mi piše: Ponijela sam ključeve od jednog stana gdje možemo provesti večer sami. Ta mi poruka nije baš sjela, pogotovo što je od žene već ozbiljnih godina s kojom se prvi put u poslijepodnevne sate nasamo sastajem. Zatečen takvom porukom mislim se što joj odgovoriti. Najbolje ništa promislim... Nastavim voziti do cvjećarnice, zaustavim se i kupim joj jednu ružu. I prije ulaska u auto opet mi poručuje: Jesi li primio poruku?”. Razvoj i kraj priče, dakako, nema smisla otkrivati. Josip Budiša on promatra društvo oko sebe, sa svim njegovim, ljudima tako svojstvenim, potonućima i posrnućima, pokazujući da su računice koje stoje iza njih na kraju dana uvijek krive i da je jedina vrijednost koja opstaje iza svih iskušenja, uvijek samo jedna - biti Čovjek. On piše iskreno, iz duše, o svom i drugim životima, i upravo je ta iskonska potreba, ta strast da se zabilježi, opiše, zaustavi u vječnosti ono prolazno kako bi se pokazalo ono vječno, nerazrušivo, jedini pravi motiv svakog pisca. U petoj knjizi Josipa Budiše vrlo intrigantnog naslova: 6,9 po Richteru primjećujem odmak od Budiše – tradicionalista. U ovoj knjizi on vrlo liberalno piše o ljubavno seksualnim intrigama, prepunim zapleta i ludih raspleta. Ova je knjiga modernija od prethodnih, u njoj je glavni lik žena. U jednom trenutku je žena –zmaj, već u idućem – krotka maza. Kao i u prethodnim knjigama, likovi su u korelaciji, intenzivno se druže, životi im se isprepliću, radnja je napeta, odvija se brzo. Ali, kako autor ne može izgubiti svoje temeljne principe jer su mu u korijenima, dobri poznavatelji njegove proze lako će iščitati skrivene poruke, Budišin tradicionalizam, da moramo biti i konformisti i, manje – više, isti ljudi, da je ljubav pokretač svega, da je teško živjeti bez posla, samim tim i bez novca. Ali da na kraju – i s novcem i bez njega – ostanemo ljudi. Čovjek je kod Budiše uvijek u prvom planu, navela je Ljiljana. – piše Boris Rašeta za 24 sata


Naslovnica

Zaintrigirajuća naslovnica

Interview

"Josip Budiša razdrmao čitateljstvo."

Sjeta

O knjizi

Autor u proslovu- Svi mi prelistavamo svoje spomenare prisjećajući se dragih ljudi koji više nisu s nama.Odlučio sam neke stranice iz svogspomenaraotisnuti na papir. Siguran sam da svi mi negdje usebinosimo slične spomenare. U ovoj sam knjizi još jednom želio u prvom redu samog sebe podsjetiti da su prava prijateljstva izraz našeg iskrenog poštovanja prema osobama s kojima unatoč svim razlikama prepoznajemo djelić sebe samih.

Trajni duhovni usadi, kako autor kaže – lijepih sjećanja koja su mu ostavila dubok i neizbrisiv trag – samo potvrđuju jedini istinski životni smisao svakog umnog čovjeka. S namjerom ističem umnog jer samo posjedovanje uma u čovjeku nužno ne pretpostavlja njegovo korištenje. A koja su to autorova sjećanja? Upravo na one životne vrijednosti koje nisu determinirane nijednom povijesnom epohom, niti propisane bilo kakvim aktom ili se mogu izraziti nekom cijenom… One su u autoru duboko ukorijenjene i neuništivo dominiraju pravovremeno prkoseći iskušenjima svega onoga sto je mjerljivo i samim time prolazno. Zato autor upućuje čitatelja u sjetu na takve trenutke koji će mu kao duhovna hrana zasigurno pripomoći pri nužnoj uravnoteženosti u odnosu na materijalnu potrebitost. A istovremeno poručuje čitatelju neka pamti samo sretne dane kojih je, kako on često kaže, nerazmjerno manje od onih drugih… - mag.bibl.i dipl iur. Hrvoje Budiša

https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=&cad=rja&u...

Naslovnica

.Posljednja knjiga

Rang lista

Veliki uspjeh

Podijeli ovu stranicu

VRH