Recenzije

NEDA MILENKOVSKI

Recenzije

Merlići od CA

B E S E D A  Z A  L I B R E T

Merlići od CA

 

Se beleci labinske veduti od fortice do mora z jene bondi, od Uški do Skitaci z druge bondi, pa se tamo kamo do Vlasiji, kede gre sunce zahot sprovljene so va librete va ken so svoji verši rikamale labinske poetesi i poeti.

 Sprovljeni takovi kako so, z dusi pune srcu gonajo, lapis je zapiso, zavek viterna da nas "Ca" zustone na labinjonske skancije ka vajka ima mesta za domoći libret.

 Kako najfineji merlići, kako perli od valora neka beseda od starini zustone, da ziveje, da se gona, kanto i pise. Saki vers ima valor, od onega kega je napisala mloda poetesa po skriveć, do poetesa i poeta ki so Labinu pustili koredo za ko je jena kasela, jedon baulj malo. Kapljo versi z dneva va don, Labin svetu gona i moli da se ne zobi labinski poetski dih. Si kolori od mornice bit ćo regul sakemu ki ta libret va ruku zame, štejuć versi ki so va librete darovani srce će taknut a forši će i suza kapnut, obraz tepal će mljocit - se muki, patimenti kovara ki je najlepce leta svojega zivljenja kopo najcrneje zloto i pusti pod zemljo crno, ona mu je retko davala pecenjo, cuda puti vise samo siromašćino i bol. Zeleni kršini i more plavetno, celestin, pod nebe od deština kovaru so blješćeli lepce nego bilo kemu, koliko hi je bi zeljan provlja vers ki va zikve labinske poetiki sanja svoj son.I uzonci i navadvi nase Labinsćini, kuntrodice, turjon i crć, cuda drageh ljudi va ven librete nošlo je mesto kako tić va teplen njuzle. Ako neki kukovo besedo ne kapi, more je noć, na kraje libreta, besedor će mu besedo spjegat, put pokozat.Kako na gvantjere pune najslajeh fruti libret kega imate va rukah pun je versi, veli numer poetesah i poetah som zose se je reka. Saki od njih posebe je jena dusa- otprt libret a skupa so zvezda ka blješći na dugo, besedo štimo.

 Kompanjojmo nase CA, ta nas najfineji koredo pokoljenju ki će pokle nas pod kampanilen labinsken dihat zivljenje.

 Zlotnen lapisen napisana,

zlotnen timbron timbrana,

beseda nasa va verš stivana,

srećan neka nje je put

do sakega ki će je proštet.

 Neda Milenkovski, urednica 

 

Ćakuloda na Turjone

BESEDA DO BESEDI - VERS I ĆAKULODA

 S poezijo je vajka tako. Ljudi pišo i pišo, gode va njejne belece, z gušton versi štejo, ali retki, samo retki so pronti svoji pensjerini, sentimenti, saliti i zbriši svoje duši podelit s drugemi. Poeti ki so se spravili na Ćakulode na Turjone pustili so svoji šenjoli srca med kopertinami od libreta ki će bit još jedon valorić na skancije labinske poetiki. Deboto tristi poeti je deboto tristi šćoric, saki šlovek je šćorica od valora. Saki je zose briljantin najposebneji. Za libret Ćakuloda na Turjone ne moremo reć da je antologijski, ali siguro moremo z orgoljen reć da je najlepca kadena ka je vezala seh nas ki smo va nje versi grodu svojemu darovali.

Beseda porti, vjađo, porti od nekega skrijenega kantunića, z ugnjišća, konobi, porti s kršina infjorane naše nutrini, ona ubojde skrijene stazice, klancići i putići do srca ko će je radi imet, beseda navigo preko mora, takne vrh naše Uški, milo nan se nasmeji a mi je kako grudo materino pustimo da libera takne celi beli svet kede god so naši ljudi nošli svoje drugo doma.Teška je tujina, zato našo besedo zapiseno va ven librete šaljemo i onemu mornoru ki navigo pod tujo bandjero, znomo da je srce doma zustalo, poezija će mu bit medežija kad voli se od neveri digno i znojo grdo zapretit. Znomo da će se sakemu na hipić srce inakntat kad besedo ko gonamo vidi sacuvano na pađinah libreta.

Labinski poeti znojo bit vele sanjalice, ma sonanboli nikada...poezija njin je veli amor i sudisfacijon. Pisat njin je potreba, ordin nikada. Oni piso svoji sni, poezija va ven librete je bistreja od mora va bonace, ona pokozuje puti do naše istini, ma kakova da je, ona ima forco ali je i mehca od sedenega bušića kega dobiješ od onega ki te ima radi, ona je litrat forci kovarskega kraja ki je slabega i siromašćino kako horto de identita pod zemljo nosi. Poezija labinjonskeh poeti je sunce ko će nas steplit na sred leta kad nan duša zno od batoški življenja bit mrzla. Nasa poezija zno bit ona mića vešćica ka doleti, ako je pravoš ćepat ona će već poletet, nekemu drugemu srce pogladit, rinfreškat don kad je pun voblakah brigi ke preto da ti smeh z ubraza ukrodo i namesto njega suzami te rikamujo, poezija labinskeh poeti zno rivenit kad si trudan, ona je amor ka će s tobon na krelah od farfali letet va neki bolji svet od ovega na ken se samo muciš i vajk viterna samo za batoško znoš.

 ***

 Za oneh ki naso besedo ne kape, ili je kape ali je ne gonajo dužnos mi je reć por besed tek toliko da znojo ca je to za jedon libret ki njin je priša va ruki.

 Raduje saznanje da je po objavljivanju zajedničke zbirke MERLIĆI OD CA, 2015. god prošlo svega godinu dana, a već se pojavljuje druga, zajednička također, ĆAKULODA NA TURJONE. Izraz je to velike želje da se fundus pisane riječi na labinjonskoj cakavici pomakne s početnog broja.

Bio je dovoljan samo jedan pjesnički susret, samo jedan impuls, slučajno dat u nevezanom razgovoru i riječi su stihom potekle s Toriona, te znamenite i drage nam tvrđave koju putnik namjernik sretne odmah pri ulasku u starogradsku jezgru.

Odjeknula je riječ domaća. Skromnost, često puta i ona tipično labinjonska prenaglašena samozatajnost i rezigniranost, razlog je zašto su mnogi stihovi još uvijek skriveni od javnosti u mnogim sićušnim intimnim i samo našim svemirima. Rad na ovoj zbirci, meni osobno, kao urednici ove dragocjene školjke, upriličila je nemjerljivu radost dok sam otkrivala i ponirala u nutrinu duša onih koji su umješnost nizanja riječi oblikovali u stih.

Pjesnici, čiji su radovi u ovoj zbirci, uistinu gonaju i piso po nase. Pažljivi i za izvornu riječ senzibilizirani čitatelj vrlo brzo će, čitajući stihove, uočiti različitost izričaja. Na relativno malom prostoru Labina i Labinštine postoji vrlo veliki broj različitih jezičkih mikro lokacija. Upravo zato moramo reći da je govor Labina i Labinštine nemjerljivo vrijedan, a njegova ljepota nedvojbeno raskošna. Pjesnički rečeno, zbirka poezije labinskih pjesnika je filigranskim nijansiranjem složen mozaik. Potvrđujući prethodno navedeno, pjesme uvrštene u ovu zbirku, preuzete su u izvornom autorskom obliku i kao takve uvrštene u sadržaj zbirke.

Vrijeme će vrednovati uratke uvrštene među ove korice, za sada možemo s razlogom i ponosom reći da smo spremni na zajedničko djelovanje kad je u pitanju očuvanje nečega što nas čini ovako prepoznatljivima i ovako posebnima.

Kad smo prvim plačem pozdravili ovaj svijet dajući na znanje da se rodilo još jedno jedinstveno biće dočekala nas je od poroda umorna majka, po domaće nam je tepala, s tom riječju smo se lakše probijali kroz trnje života, s njom smo sebi bili veliki i kad su nas drugi potiskivali, želeći umanjiti značenje istarskog bića u nama.

Vrijeme je da nas svijet u ovoj gromoglasnoj eri globalizacije prizna onoliko koliko smo sposobni svojim djelima se dokazati. Jedno je svakako nepobitno: labinjonsku cakavicu nam nitko neće niti smije osporiti...ona živi u svim porama naše svakodnevice. Na nama je koliko ćemo je i na koji način predstaviti kao nepobitnu sastavnicu našeg identiteta.

 Ova zbirka neka bude svima sunce na istoku, vedrina i radost dana, noću mjesečina koja osvjetljava putove sudbine i vremena u vedro sutra.

 Čitajte je, listajte je i volite...ona je nježna i topla koliko su dobrostivi i topli pjesnici koji su svoje stihove u njoj pohranili

Neda Milenkovski, urednica

 

Spoda menduli

POEZIJA JE NA SEDENE ŠTOMANJE ZLOTNI BOTONČIN

 Poezija je najlepca lampoda od srca i duši, cela mornica koloraneh sentimenti keh va hipiće na gvantjere srca zadržiš i darovoš va verse stivane. Za poezijo znon reć da je muzika i konta, da je simfonija i sonata, se va sejno vreme.Ona je i šćorica puna življenja i trpljenja kako more puno vodi, kako nebo puno zvezdami, kako ulj pun meda, kako kršin pun rožic, kako svet pun življenja, samo od nas dipendi koliko je želimo prepoznat.

Poezija je od lapiša konta, most na kemu inkontrat more šlovek šloveka, most na ken zadrhti od besedi beleca, most na ken pretel pretela išće. Poezija je od sunca blješćavina srca i duši, žuhkemu življenju šperonca i regol.

 Libret SPODA MENDULI, trijumf je svetlini ko naše poetesi i poeti nose va sebe, trijumf sanjah keh cuda puti sanjamo i prehitimo va realtod. Ta libret je pun glosa nase Labinšćini, konta od mora i buri, najlepce pijanstvo sentimenti, on je rožica od duši i udora našega diha i kraja va ken smo se rodili. Beleca je od srca i neka bude jeno svetlićo mićo ko će nan vajka svetlit. Po našeh putah, vibirali smo besedi va seh kolorah od mornice da van srce takno, da van duša od sreći vrisne.

Da našeh sanji i versah ni,

malo bi ostalo od življenja

i od sega ca blješći.


Neda Milenkovski, urednica

Podijeli ovu stranicu

VRH