Autorska poezija

NEDA MILENKOVSKI

O meni

O meni


Neda Milenkovski  - Rođena u Puli,  živi u Labinu. Završila je Pedagošku akademiju u Puli. Umirovljena je prosvjetna djelatnica. Piše na standardnom hrvatskom jeziku i na labinskoj cakavici. Koristi pseudonim Alba Istriana. Članica je KULTure sNOVA iz Zagreba i Hrvatskog sabora kulture. Objavila je četiri samostalne zbirke pjesama: DESI SE PJESMA, U MODRINI ČIPKASTE PJENE, AKVAREL ŽIVOTA i RIKAMANI ŠENJOLI. Pjesme su joj objavljene u trideset zajedničkih zbirki pjesama. Na literarnom natječaju „Ca je ča“ u Labinu osvojila je prvo mjesto 2013.,2014. 2015. i 2019. godine. Na otoku Krku, povodom obilježavanja Svjetskog dana poezije 2014. osvojila je treće, a 2015. prvo mjesto. Učestvovala je na nekoliko međunarodnih pjesničkih festvala. Uredila je i napisala osvrte za preko 50 zbirki pjesama drugih autora. Uredila je slikovnicu - rječnik NAŠE BESEDICE čiji su autori djeca iz dječjih vrtića iz Labina u okviru dugoročnog programa brendiranja labinjonske cakavice. Slikovnicu - rječnik predstavila je na 8. Festivalu dječje knjige “Monte librić” u Puli 2015. godine. Uredila je zajedničku zbirku pjesama MERLIĆI OD CA pisane na labinjonskoj cakavici u okviru projekta brendiranja labinjonske cakavice grada Labina 2015. godine. Zbirka je promovirana u Labinu u okviru održavanja 4. Međunarodnog pjesničkog festivala -“kao čvorom MORE NA DLANU svezan stihom” 2015. godine. Na 35. Susretu Hrvatskih zavičajnih književnika pri Hrvatskom saboru kulture 2016. godine u Zagrebu uvrštena je u pohvaljene autore za radove pisane labinskom cakavicom, pri čemu je jedna pjesma kvalificirana kao antologijska. Pohvalnicu za dijalektalno pjesništvo dobila je i 2017. i 2019. godine. Svoju poeziju predstavila je u emisijama na: Radio Puli, TV NOVOJ Pula, Radio Labin, Radio Istri - Pazin, Radio Maestralu - Pula i TV Istri - Pazin.

 ***

Neda o svojoj poeziji kaže: "Poezija je tiha aktivnost koja odgovara mojoj prirodi. Pišem na standardnom hrvatskom jeziku ali i na labinjonskoj cakavici. To je jezik mojih predaka, sa svojevrsnim osobitostima, meni veliki izazov i zadovoljstvo kad otkrivam koliko se bogatstvo u njoj krije. Cakavica mi svojom sonornošću otvara mogućnost lakšeg poniranja u sebe, znam reći da mi pomaže zaviriti u najskrovitije kutke srca iz kojih suncu otkrivam najsuptilniju sebe. Pišući na cakavici odužujem se svom gradu koji mi je uvijek mnogo davao, ja ga opjevavam u svojim stihovima, stihove okrećem vremenu i prostoru.  Ponekad mi se čini da mi riječi uvijek nisu na prave i na pravom mjestu, ali da nije tako, ja ne bih bila ja, a moje bi pjesme ostale treperiti u zraku negdje na pola puta između mene i srca čitatelja. S ljubavlju pišem, poezija mi dobrostivo vraća, ja ostajem u potpunosti ispunjena."


Pohvalnica za dijalektalno stvaralaštvo

BREMEN

 

Veseli se kumpanija, da so svati bimo rekli

 mižol se puni na tuji racun

z vocijah ingordija, škerac usta otpira

se na tuji racun

forci pravice ni, vidimo si

mucimo, trepimo i trpimo, do deset brojimo

 

zanemele so usta,

od amora farfalice krela so farmale

nebo vidi i cuje

zno da kombatit i patit još se more

bremen teški na plećah nosit

 

tu smo samo de pasajo va glose ingropani

kako tić na vetre, od držljenega placa trudni

tako bimo radi tri voblaki za još jedon doš kambjali

 

 ne rivomo, presahnule so suzi, rastocili se patoki

gron mladoletka va snege išćemo,

smeh va bure švicemo

va grle jeca don,

na palkošenike patimenta molitvico šapiće

besedi sedene duša

va kadenico šperonci plete

 

oneh ke zreć nesmo rivali

va blatnen kole življenja zlecit nesmo kapoc

 

sunce zahot još ki put pogledat,

kolori od mornice pobrojit

 

va vale more poslušat, do jutra pisat

se drugo blatno je, žuhko, puno zobelji tusto

 još jedon teški korak nas zove

a mi mucimo, trepimo i trpimo.

***

Napomena: pjesma pisana na labinjonskoj cakavici

koju od 2019. godine krasi Status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske

 

Manje poznate riječi; mižol - čaša; tuji- tuđi; ingordija- bahatost; farfalice- leptirići; farmat- zaustaviti; kombatit- trpjeti; pleća- leđa;de pasajo- u prolazu; ingroipani - zauzlani; trudni- umorni; rivat- stići; patok - potok; mladoletak - proljeće;švicemo - zviždimo; palkošeniko- pozornica; patiment- patnja; kadenica- lančić; šperonca - nada; kol - blato; ni kapoc- nije u stanju; sunce zahot - zalazak sunca; mornica - duga; žuhko - gorko; zobelj - mast; tusto- masno; mucat - šutjeti; trepet - drhatati; trpet - trpjeti

 

 

 


Pohvalnica za dijalektalno stvaralaštvo

MOJE DOMA

 

Tamo gore na bresciće

spod neba i kampanila,

na trde zemlje pune kamika

najlepce je moje doma

 

Terra magica mi je zikva

ulika i smokva, slatki frut

malvazija, kapljica domoća

grlu žednemu freški žljuk

 

Učka se moru smeji

kamicić se od kuntenteci

 na đirine vrti

 

starice so se mlaje

mlode so se slaje

 

kuš je va šaneštro namoron

vreteno glatko s preslico

 od sreći tonca balon

 

sponi od boškarina,

va konobe komoštra i trapija,

pod crepnjo tepal materin kruh,

 

briškola, trešete

sopela i meh,

od dece smeh

bol, suza moja,

deštin i moj dih

 

najlepce je moje doma

na brege mladić

Labin gradić.

***

Napomena: pjesma pisana na labinjonskoj cakavici

koju od 2019. godine krasi Status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske

 

Manje poznate riječi: brescić- brežuljak; kampanil - zvonik; zikva - kolijevka;ulika - maslina; frut - voće; đirina - plaža; mlode - djevojke; kuš - kadulja; šaneštra - brnistra; tonca- pleše; balon - istarski narodni ples; komoštra, trapija, crepnja - predmeti na ognjištu; briškola i trešete - istarske kartaške igre; sopela i meh- istarski narodni instrumenti;


VRH