ODJEK TVOJE TIŠINE U MOJIM VENAMA

Maja Šiprak

ODJEK TVOJE TIŠINE U MOJIM VENAMA

​Nisam ja tebe tražio u vjetrovima koji lome, niti u buci kojom svijet pokušava sakriti svoju prazninu.
Našao sam te tamo gdje se misao gasi, u onom tankom procjepu između dva otkucaja srca, gdje se tvoja prisutnost nastanila poput neizbrisive sjene.
Ti si postala zrak koji ne udišem iz potrebe pluća, već iz potrebe duše da dotakne tvoju bit.

​Tvoj miris tijela je rukopis prirode ostavljen na tvojoj koži. On nosi svježinu rane zore u borovoj šumi i toplinu sunca koje polako zalazi u more, ostavljajući za sobom trag soli i čežnje.
Opojan, gust, sladak i duboko ženstven, tvoj miris ispunjava svaki atom mojeg bića.
Kad prođeš pored mene, taj nevidljivi oblak tvoje elegancije ne ispunjava samo prostor, on ispunjava moju povijest.
To je miris sigurnosti i nepoznatog, aroma koja me podsjeća da sam te oduvijek poznavao, čak i prije nego što sam ti znao ime.
​Tvoja elegancija nije u onome što nosiš, nego u onome kako jesi.
Ti se krećeš poput tihe vode koja ne mari za prepreke, s onom urođenom gracioznošću koja svaki tvoj pokret pretvara u tihi stih.
Postala si misao kojoj se vraćam kao što se putnik vraća izvoru — ne zato što mora, nego zato što je to jedini način da preživi pustinju.
Nosiš u sebi neku drevnu tajnu, ljepotu koja ne vrišti, već šapuće, i u tom šapatu ja pronalazim svoj mir.
​Sve je postalo tiho otkako si ti tu.
Svijet je utihnuo da bi tvoj korak mogao odjeknuti u meni. To je moja lijepa opsesija, moj mirni vihor koji me ne razara, već me izgrađuje iz temelja, ne ostavljajući mjesta strahu.
​A na kraju, tamo gdje prestaju riječi, ostaješ samo ti.
Ne više kao žena od krvi i mesa, već kao svjetlo koje se ne gasi čak ni kad zaklopim oči.
Ti si postala horizont na kojem se spajaju moje nebo i moja zemlja.
I dok prolaziš kroz mene, tiha i postojana, shvaćam da nismo dvoje koji se traže, već jedna tajna koja se konačno usudila biti ispričana u jeziku vječnosti. Postojiš izvan vremena, u prostoru gdje ljubav više nije osjećaj, već jedina istina koja preostaje kad se sve ostalo pretvori u prah.
  

Podijeli ovu stranicu

VRH