U sklopu obilježavanja Dana škole u predvorju Osnovne škole Đurđevac priređena je povijesna izložba nastavnih pomagala i opreme povodom 60 godina izgradnje sadašnje školske zgrade, te izložba likovnih radova slikara Pere Topljaka Petrine. Povod postavljanja izložbe ovog doajena naivnog slikarstva bilo je darovanje dvaju vrijednih likovnih radova koje je Pero Topljak Petrina tom prigodom poklonio školi.
U Đurđevcu u Osnovnoj školi Đurđevac u srijedu 29. svibnja 2024. svečanom priredbom obilježen je Dan škole. Održan je bogat kulturno-umjetnički program koji su pripremili učenici i zaposlenici škole, a dodijeljena su priznanja i nagrade najuspješnijim učenicima i njihovim mentorima koje je uručio ravnatelj škole prof. Danijel Domišljanović.Želja autora da se zabilježi nekadašnji način života i životne vrijednosti za generacije koje dolaze rezultirala je darovanjem likovnog djela „Crleni pevec“ sa motivom đurđevačkog simbola-pijetla Područnom odjelu za djecu s teškoćama u razvoju koja djeluje u „Bazijančevom“, a za matičnu školu slike stare školske zgrade koja se nalazila na mjestu današnjeg Doma zdravlja. Škola je u znak zahvale i sjećanja Peri Topljaku iz arhive škole darovala presliku imenika kad je i sam 1956. godine polazio prvi razred osnovne škole.Svečanosti obilježavanja Dana škole prisustvovali su učenici, sadašnji i umirovljeni zaposlenici škole, gradonačelnik Grada Đurđevca Hrvoje Janči, predsjednik Gradskog vijeća Grada Đurđevca i saborski zastupnik Željko Lacković, brojni gosti i uzvanici kao i roditelji i suradnici škole.
PREDGOVOR - BUDUĆIM GENERACIJAMA NA DAR
Podravina kao kolijevka hrvatske i svjetske naivne umjetnosti iznjedrila je neka od najpoznatijih imena ovog likovnog izričaja. Đurđevac je tome dao svoj značajan doprinos kroz djelovanje većeg broja likovnih autora, a među najznačajnija imena svakako spada đurđevački slikar Pero Topljak Petrina.
Pero je još kao dječarac bio opčinjen slikarstvom te su ga već u ranom djetinjstvu privlačile slike tada aktivnih slikara Ivana Tomerlina, Stjepana Stankira i drugih. Budući da je tada seoski život najviše trebao težaka na imanju, Pero u početku nije imao neku posebnu podršku za bavljenje slikarstvom u svojoj obitelji. Tadašnji likovni pedagozi su, poput nastavnika likovnog odgoja Ante Perokovića, zapazili njegov talent, no prognozirali su da je to samo dječačko i mladenačko zanesenjaštvo. Ipak, njegova upornost i zanesenjaštvo traje više od 60 godina, sve do današnjih dana. Ono se ogleda u tome da Pero i nakon toliko godina umjetničkog rada, nakon mnoštva skupnih i samostalnih izložbi, nakon svih priznanja i nagrada (među kojima je i ona za životno djelo Grada Đurđevca), nakon stotina izrađenih likovnih djela, svakodnevno slika i danas.
Pero u svom slikarstvu nalazi zadovoljstvo, utjehu i unutarnji mir, naročito nakon što mu je preminula supruga koja mu je uvijek bila najveći i najvažniji oslonac i podrška u onome što radi.
Poznata je činjenica da Topljak na svojim slikama prikazuje sekvence nekadašnjeg seoskog života koji se ogleda u teškom i mukotrpnom radu na zemlji i borbi za egzistenciju, ali isto tako koji između toga njeguje svoju tradiciju, vjeru, kulturno i etničko nasljeđe, a onda i trenutke opuštanja i veselja, anegdote, slavlja i sve druge trenutke iz obiteljskog i društvenog života.
Želja da se zabilježi nekadašnji način života i životne vrijednosti za generacije koje dolaze rezultirala je i time da je Pero odlučio darovati vrijedno likovno djelo „Crleni pevec“ s motivom đurđevačkog simbola pijetla Osnovnoj školi Đurđevac, odnosno njenom Područnom odjelu za djecu s teškoćama u razvoju koja djeluje u „Bazijančevom“ te za matičnu školu izraditi sliku stare školske zgrade koja se nalazila na mjestu današnjeg Doma zdravlja, a koju je i sam polazio. Kako bi sadašnjim učenicima pokazao samo mali dio svojih sjećanja i doživljaja koje je prenio na slikarsku podlogu u dogovoru s ravnateljstvom škole i uz podršku udruge „Peski-Art Đurđevac“ čiji je član, Pero u prostoru škole organizira i izložbu svojih likovnih radova povodom Dana škole.
Izložba je svakako poticaj i poziv svim učenicima, ali i njihovim roditeljima, učiteljima i odgojiteljima da posjete galeriju Pere Topljaka Petrine koju je uredio u gospodarskim zgradama u dvorištu svoje obiteljske kuće, da se upoznaju s cjelokupnim umjetničkim radom ovog doajena naivne umjetnosti, a preko toga, kao i njegovih anegdota, dosjetki i zanimljivih priča i s nekadašnjim, teškim i nimalo jednostavnim životom. Pero će ih s radošću ugostiti.
Stoga Peri zahvale za sve, za ovu donaciju kojom oplemenjuje javne prostore Grada Đurđevca, zahvale i čestitke za njegov cjelokupni rad, uz želju za još mnogo zdravlja, snage i ideja za stvaranjem.
Svibanj 2024. Predsjednik udruge „Peski-Art Đurđevac“:
Franjo MIhočka
PERO TOPLJAK PETRINA
Rođen je u Đurđevcu 8. veljače 1948. u tipičnoj „gruntaškoj“ obitelji od oca Đure Topljaka i majke Cecilije rođ. Hrastija.
Osnovnu školu pohađa u Đurđevcu kada uz mentorstvo nastavnika likovnog odgoja Ante Perokovića nastaju prvi njegovi crteži. Narednih godina susreće se s đurđevačkim slikarom i kiparom Ivanom Tomerlinom koji ga podupire i ohrabruje te nastaju njegove prve slike na platnu i staklu. Godine 1966. u Zagrebu posjećuje majstorsku radionicu Krste Hegedušića, s kojim često kontaktira, a nedugo nakon toga upoznaje i Ivana Lackovića Croatu te njegov stvarateljski rad dobiva novi zamah. Tih godina postaje članom Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU). Prilikom služenja vojnog roka u Zagrebu često kontaktira s I. Lackovićem Croatom, a i tadašnji vojni starješine prepoznaju i podržavaju njegov umjetnički talent i u to vrijeme intenzivno slika. Nakon odsluženja vojnog roka, zbog potreba rada na poljoprivrednom imanju posvećuje se zemljoradnji, a povremeno i slika. Uskoro zasniva obitelj sa suprugom Marijom koja mu u svemu daje veliku podršku.
Godine 1972. u suradnji s Vladimirom Crnkovićem objavljuje mapu crteža čime se prometnuo u jednog od najboljih crtača naive. Nedugo potom izlazi i mala monografija o Topljakovim crtežima i slikama.
Nakon gradnje kuće 1973. godine stvara bolje uvjete za život svoje obitelji koja se povećala dobivanjem djece, ali stvara i bolje uvjete za svoj umjetnički rad i tih godina puno slika i crta, putuje i sudjeluje na izložbama diljem Europe i svijeta.
Nakon smrti oca 1979. godine, Pero postaje „glava“ kuće te se zbog brojnih obveza i potrebe za unapređenjem imanja posvećuje skrbi za obitelj i rad na imanju. S posebnom ljubavlju bavi se uzgojem konja koji će kasnije biti i česti motiv na njegovim slikama. Tih godina nešto manje slika i crta (više zimi kada je manje poslova na imanju), ali i dalje sudjeluje na brojnim izložbama.
Nakon odrastanja djece koja sa suprugom preuzimaju dio obiteljskih obveza, Pero se sve više posvećuje slikanju. Sudjeluje na brojnim značajnim likovnim kolonijama, izložbama i manifestacijama u zemlji i inozemstvu, a njegovi radovi dobivaju mjesta u mnogim galerijama i privatnim kolekcijama diljem svijeta.
Godine 1999. Pučko otvoreno učilište u Zagrebu tiska monografiju o njegovu slikarstvu, a Gradska knjižnica i čitaonica Đurđevac 2004. godine izdaje monografiju posvećenu crtežima kao važnom segmentu njegova umjetničkog rada.
Prolaskom godina i odrastanjem djece i sve manje mogućnosti rada na zemlji Pero smanjuje bavljenje stočarstvom te u gospodarskim zgradama u dvorištu obiteljske kuće uređuje galeriju u koju smješta svoje mnogobrojne radove. Nakon smrti supruge, još više se posvećuje slikarstvu koje mu je izvor utjehe i otklona misli od svakodnevice.
Za svoj rad prima mnogobrojne zahvalnice, priznanja i nagrade, a najznačajnije su Javna priznanja Grada Đurđevca, Zlatna plaketa „Sveti Juraj“ i Nagrada za životno djelo 2019. godine, Zahvalnica Koprivničko-križevačke županije, a Hrvatski Sabor Kulture 2019. godine dodjeljuje mu Povelju za doprinos i unapređenje hrvatske kulture.
Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU) u Zagrebu i udruge „Peski-Art Đurđevac“.
Živi i stvara u Đurđevcu, Đure Basaričeka 47, gdje se nalazi i njegova galerija. Kontakt tel. 048/811-090
