Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjega radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka, Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa i samostalno i uz Simfonijski orkestar. Prvi je put javno nastupio 8. rujna 1942. u zagrebačkoj katedrali uz tadašnji Orkestar krugovalne postaje. Bio je to ujedno prvi javni koncert ansambala radijske postaje, a dirigirao je Lovro pl. Matačić. Koncert s gotovo istim programom održali su i deset dana poslije u Hrvatskom glazbenom zavodu. I prvi samostalni javni koncert Zbor je održao u Hrvatskom glazbenom zavodu, 30. siječnja 1943. U prvim godinama djelovanja, repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo, a zatim su taj put nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Slavko Zlatić, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije su stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavili snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora, te Tonči Bilić. Upravo na poticaj Tončija Bilića, 1998. godine pokrenut je samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene mnoge skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Također na inicijativu maestra Bilića, Zbor HRT-a primljen je 2016. u udruženje najuglednijih europskih komornih zborova Tenso. Izvodeći širok repertoar, od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, iskazuje iznimnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja diljem Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnje s mnogim istaknutim dirigentima, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič, Marc Korovitch, Kaspars Putniņš, Daniel Reuss, Stefan Parkman te s mnogim uglednim svjetskim solistima. Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za iznimna umjetnička dostignuća u 2004. godini za izvedbu Hrvatske mise Borisa Papandopula, te mnogih diskografskih nagrada Porin. Diskografija Zbora HRT-a uključuje mnoga hvaljena i nagrađivana izdanja među kojima su recentnija opere Ljubav i zloba i Porin Vatroslava Lisinskog, Nikola Šubić Zrinjski Ivana Zajca, albumi Mir, zlato, tamjan, Vatroslav Lisinski: Zborovi i popijevke, Nebo i zemlja Tomasa Cecchinija, Boris Papandopulo: Hrvatska misa, kao i albumi Igor Kuljerić: Kanconijer (2023.) i Boris Papandopulo: Slavoslovije (2023.) uz Simfonijski orkestar HRT-a. Tome se pridružuju i izdanja u ediciji Ligatura (HRT i HDS/Cantus): Osluškivanja, Srećko Bradić – autorski album, Frano Parać: Carmina Krležiana i Missa Maruliana te Berislav Šipuš: Pasija koja je ove godine ovjenčana s čak četiri diskografske nagrade Porin (najbolji album, skladba, izvedba i produkcija klasične glazbe).