Vrbovečka književnica i predsjednica Udruge "Osebunjek" je u Novom Sadu nagrađena prvom nagradom za pjesmu "Truli balkon". Natječaj "Preprekovom proljeće" organizira i nagradu dodjeljuje HKUD "Stanislav Preprek". Dodjeljuje se u čast hrvatskog skladatelja, orguljaša, književnika i pedagoga Stanislava Prepreka (Šid 1900 – Petrovaradin 1982.

Stručno izborno povjerenstvo književnih natječaja Preprekovo proljeće i Preprekova jesen čine: Franjo Nogulov, književni kritičar, Branimir Miroslav Tomlekin i dr. Dragana V. Todoreskov, predsjednica povjerenstva. Uredništvo Zbornika čini grupa autora. Uredništvo Zbornika recitala "Preprekovo proljeće" 2026., je u svom tekstu u Zborniku pod nazivom "Riječ uredništva" na str. 6, o pjesmi "Truli balkon" objavilo:

          "Pjesme K. Zadrije su ispisane u formi slobodnog stila, inzistiraju na preispitivanju muško-ženskih odnosa, ali ne više s aspekta povrijeđene protagonistice, nego žene koja smjelo iznosi svoje potrebe i nastoji biti ravnopravna partnerica u ljubavnim odnosima. Osobito se ističe pjesma "Truli balkon", koja govori o prolaznosti, o trošnosti svega, pa i emocija, što i jeste realnost vremena sadašnjeg."

U obrazloženju nagrada stručnog izbornog povjerenstva na strani 10. Zbornika, navodi se:

          " Truli balkon" Katarine Zadrije je u biti ljubavna pjesma, ironično intonirana. Ona je cijela u formi poslanice (nekada) voljenoj osobi, koja nije nazočna na mjestu gdje lirska protagonistica sjedi (truli balkon). Već u prvoj strofi autorica uvodi metaforu truleži, dotrajalosti, pucanja, te izrabljenih predmeta koji su i dalje u uporabi. Ti se predmeti mogu doživjeti kao ljubav koja se ne predaje, premda joj u drugoj strofi iskaz o samoći oponira. Sve slike koje se nižu kao da imaju zadatak ovjeriti ne samo osamu, već i odsustvo onoga s kojim se dijelila mladost, pa i zajednički život. Posljednja strofa poentira retoričkim pitanjem u kojem se obje rastavljene strane vide kao rušitelji zajedništva. Kao da se želi reći da sve ima svoj rok trajanja, samim tim i ljubav, pa i život. Izuzetno kompleksna i urbana, ali s druge strane i pronicljiva pjesnička priroda K. Zadrija doprinijela je kakvoći pjesme koju smo odmah vidjeli kao favorita.

            Književni kritičar Franjo Nagulov, član izbornog povjerenstva, u svom osvrtu na pristigle radove pod nazivom: "Redukcija koja raduje, ali i nalaže oprez", na strani 82. Zbornika, o poeziji Katarine Zadrija navodi:

            "Katarina Zadrija prezentira zanatsku umješnost u vidu opuštene, no istovremeno uredne sintakse (što se osobito odnosi na reminiscentnu pjesmu "Truli balkon")."

          Truli balkon

Sjedim na derutnom balkonu.

Kažu: Srušit će se.

Šutim. U staru ranjglu

crvenu s bijelim točkama,

preostalu od servisa

dobivenog na vjenčani poklon,

sadim pelargoniju. Crvenu,

iz moje i tvoje mladosti.

Dovukla sam i stol.

Sama, navikla sam tako. I rešo je tu,

iz naše podstanarske sobice.

Okrhnuta šalica, ti znaš da volim

šalice dobivene uz kavu.

Sjedam na kovanu stolicu.

Dovoljno je toplo. I kava grije.

Hoću li pasti? Vjerojatno.

Ipak, nije li za rušenje potrebno dvoje,

jednako kao i za popravak trulog balkona.