IZMEĐU PEPELA I ZORE
Ima dana kada ne znam što da radim, jer mi život i pjesma stvaraju bol.
Tada tišina postaje gusta kao magla nad rijekom, a ja stojim na njezinoj obali i slušam kako nešto neimenovano diše ispod površine.
Postoje dani obojani vjetrom. Vjetar dolazi bez poziva, čupa misli s grana i raznosi ih poljima, a ja se pitam pripadam li uopće sebi ili sam tek list što ga nosi neka starija, nepoznata volja.
U takvim danima ništa ne ostaje na svojemu mjestu, ni riječi ni sjećanja, i čovjek uči da se i nemir može nazvati putovanjem.
A onda se pojave dani ljutnje koji su kao užareni ugljen pod pepelom, a pepeo je naša šutnja.
Ljutnja nije samo razaranje već je i krik duše koja se nije pomirila s nepravdom, pa u njoj, ako je znamo pročitati, tinja i odbijanje da nas ravnodušnost uljuljka u san.
Pojave se tada i suze kao sitna kiša nad sušnom zemljom srca, gorka sol koja ipak ispire ono što se dugo taložilo u dubini. Nitko ne plače uzalud, svaka suza nosi poruku koju riječi nisu mogle izreći, pa padaju tiho, kao posljednja zvijezda prije zore.
No u danima ljubavi svijet odjednom zamiriše na toplinu, a svjetlost se prelijeva po licima kao med po jutarnjem kruhu. Ti dani ne brišu bol, ali joj oduzimaju oštrinu, i u njihovu sjaju shvaćamo da smo cijelo vrijeme bili vođeni, i kroz vjetar i kroz ljutnju i kroz plač, prema nečemu što je čekalo iza horizonta. Oni nam daju hrabrost, onu sporu i tihu, koja ne viče nego jednostavno ustaje i korača dalje.
Možda je život tkanje u kojemu su tamne niti nužne da bi svijetle uopće zasjale. Možda bol i ljepota nisu protivnici, nego dva krila iste ptice koja nas nosi nad ponorima.
Zato, kada se spusti sljedeća noć bez imena, neću pitati zašto dolazi.
Pružit ću dlan tami i čekati da u njemu zatitra prva svjetlost, jer negdje, u dubini vremena, već treperi dan koji me poznaje i zove imenom što ga još ne umijem izgovoriti.
Tako hodam, čuvajući vlastiti plamen između pepela i zore, dok me šapat starih zvijezda uči da nijedna noć nije vječna, a svaka je prag.
_______________
Zapis na rubu loma - Maja Šiprak
Sažmi