Književnica Božica Brkan je i bila novinarka, kolumnistica i urednica u Vjesniku i Večernjem listu. U svom novinarskom radu se posvetila temama vezanim uz komunikaciju, tržište i baštinu. Na tom polju je dobitnica brojnih nagrada Djela koja se više vežu uz novinarski rad, a koja su etno kuharice, uz vrlo spretno utkanu poeziju i elemente svakodnevice su „Enciklopedija špeceraja“ i zavičajna čitanka „Oblizeki - Moslavina za stolom“ . također su tu još timski naslonjene na Vegetine TV emisije „Male tajne velikih majstora kuhinje“ monografske kuharice Hrvatska za stolom, Mediteran za stolom, Slastice u Hrvata – 50-tak kuharica, kojih je glavninu sama uredila. Dom je tamo gdje je obitelj, a svaki dom ima i obiteljski stol za kojim blaguje, veseli se, rješava probleme i tuguje. Božica Brkan je upravo čuvarica baštine jezika i stola. Članica je DHK i HND, te suosnivačica Hrvatske udruge za odnose s javnošću i Hrvatske udruge potrošača. Književnica ima vrlo širok spektar interesa, bogat život i talenat koji novinarstvo nije uništilo, upotpunilo. Iz toga neminovno proizlazi književni rad. Do sada je objavila četiri romana, jedni zbirku priča na kajkavskom, jednu zbirku priča na štokavskom narječju. Tri zbirke pjesama na kajkavskom, od kojih jednu s Božicom Jelušić, tri zbirke pjesama na štokavskom narječju , jednu zbirku pjesama pisanu an oba narječja kojima se autorice služi. Također je autorica „Kajkavske čitanku Božice Brkan“ koju je Agencija za odgoj i obrazovanje RH prihvatila kao pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskog u srednjim školama. Tekstovi su joj prevođeni na engleski, njemački, španjolski, esperanto, bugarski i čakavski. Urednica je mnogih knjiga, savjetnika i leksikona koji se bave pitanjem jezika. Djela su joj objavljivana u različitim časopisima, zbornicima i antologijama. Uvrštena je između ostalog u antologiju kajkavske poezije 20. stoljeća „Rieči sa zviranjka“ autora pok. Dr. Jože Skoka. Prof. dr. Miroslav Šicel uvrstio ju je u „Antologiju hrvatske kratke priče“ (2001.) s pričom „Kak su trojica pesmu nosili“. U „Kajkavsku liriku Moslavine“ (2009.) dr. sc. Dražen Kovačević uvrstio joj je deset pjesama. Ernest Fišer u prijevodu Borisa Perića uvrstio joj je dvije pjesme u „Moderne kroatische kajkavische Lyrik“ (2015.), Željka Lovrenčić više pjesama u više izbora na španjolskom „Encuentros“ u Mostu te u Španjolskoj i Kolumbiji, 2018.) . Također Željka Lovrenčić i Božidar Proročić u panorami suvremenoga hrvatskog pjesništva „Razlog za pjesmu“ u Crnog Gori (2020). Dobitnica je brojnih nagrada za književnost , od one davne 1974. g. „Dipovci, ah dipovci“ na Ratkovićevim večerima U Bijelom Polju C.G. do današnjih dana, od kojih ćemo navesti samo najvažnije: - „Katarina Patačić“ nagrada koja se dodjeljuje za najbolju knjigu objavljenu na kajkavskom za zbirku „Pevcov korak/kajkavski osebušek za EU“ - Rukopis „Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka 2013.“ Nagrađen je na natječaju DHK i Pasionske baštine o temi muke 2013. - Nagrada „Slavko Kolar“ za najbolju satiričku priču „Svojih tijela gospodari“ - Nagrada „Mato Raos“ za najbolju kratku priču „Umrežena“ - Monodrama „Strela božja vute pukla“ je nagrađena na Susretima književnika hrvatskog duhovnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ - Pjesma „Haljina za snove“ u 2020, je nagrađena prvom nagradom „Vesna Parun“ na trećem recitalu posvećenom Vesni Parun. Predstavili smo njenu zbirku pjesama „Nemoj mi to govoriti“ koja je pisana na dva dijalekta hrvatskog jezika, za koje je autorica rekla da su jednako njeni, a to su štokavski kajkavski. Zbirka je 2020. Bila u užem izboru za nagradu Tin Ujević. Više njenih knjiga u više različitih izbora u užem izboru za nagrade a to su nagrade Galović, T-com, VBZ. Također je knjiga bila predložena za nagradu Miroslav Krleža – skupljala primjerke, jer ostala na autorskima. Pjesme u zbirci govore o odnosu roditelja i autorice, djetinjstvu i životu u moslavačkom selu u vrijeme autoričina djetinjstva. I ovdje se srećemo sa ženskim tamama, pjesme su posvećene prvenstveno majci i odnosu s majkom. Roman „Generalov sin Srbin, a Hrvat“. Još jedno djelo koje se vrti oko ženske priče. Zoran, sin lijepe Hrvatice i generala bivše vojske srpske nacionalnosti, koji je prije posljednjeg rata preminuo, u vrijeme rata je bio u očevoj vojsci, na srpskoj strani. Po završetku rata cijela obitelj odlazi u Beograd. Međutim, majka mu na smrtnoj postelji otkriva da je njegov biološki otac Hrvat, njihov susjed iz starog zavičaja. Zoran, glavni junak romana se vraća na očevinu, u stari zavičaj... Vrijedi pročitati!