NAPROSTO
Jednom
kad utihne pjev ptica
a zvjeri na počinak krenu
ugledat ćeš me na obali rijeke
gdje bacam oblutke
potapam sunčane dane
u kojima smo smjehom tjerali tugu
plakali do suza od radosti
zrele godine odijevali u mladost
bosih nogu i razbarušene kose
u mojim očima nećeš pronaći sjetu
nećeš ugledati rosu nekih prošlih dana
iz tih zjenica prhnut će ptice selice
odnijeti sunce, more, plodove maslina
prezrele smokve i nar koji si krao i na dar mi donosio
nestat će ljeta i mirisa crnike
nestat će nas
ugledat ćeš zaborav prošlog vremena
ljeta i jedrenja
zaborav sakrivenih uvala u kojima smo sidrili jedrilicu
daleko od očiju svijeta
zaborav dogorjelih lučica
sjene u čaši Merlota
ulazak u Proversu
i čarobne noći na Zlarinu
zaboravi bademaste oči
iz kojih nestaje sjaj i toplina
a upitnici propitkuju koliko smo daleko stigli
što nismo a mogli smo učiniti
ne muči se
naprosto zaboravi
ako me sretneš na obali rijeke
nakon nekih dana beznađa i tuge
to neće biti žena koju si volio
s kojom si iste knjige čitao i oko glazbe se svađao
to neće biti žena koja voli brzu vožnju
tihe razgovore na balkonu
i smjeh u gluho doba noći
koja pleše na kiši i stihove po zamagljenim oknima riše
bit će to sjena svega što je nekad bila
zato
ako si istinski volio tu ženu
otpusti sve
radi sebe i radi nje
i naprosto
zaboravi
---------------
PUNI KRUG@ Maja Šiprak