~~~
NABORI NEBA
pomirena sa sobom
odavno ne kršim pravila
živim tihim životom
prema kraju svom
uglavnom praznih dlanova svijetom koračam
sreća me za tren mimoiđe
a ljepota uglavnom iscuri kroz prste
volim te i voliš me
širom otvorenog pogleda
u koji se gnijezde ptice selice
iluzija zajedničke budućnosti
i poneka točka susretanja
nisam ja budućnost rasula po parketu
niti prošlost bacila niz vjetar
život je putovanje
putujmo
na sva ona mjesta koja sanjamo
dok ležimo isprepletenih udova
rađamo se i umiremo jedno za drugo
volim te i voliš me
darujemo se jedno drugom
kroz treperave zlatne niti
kroz ukradene trenutke koje živimo
i pospremamo
u pernate nabore neba
pronalazeći način voljeti jedno drugo