TRI TIČICE
Tri tičice goru projletele,
Saka nosi vu klujnu zlamejne,
Prva nosi šenice belice,
Druga nosi vinove lozice,
Trejta nosi zdravja i vesela.
Tera nosi šenice belice,
Daj je, Bože, vu to naše pole.
Tera nosi vinove lozice,
Daj je Bože, vu te naše gore.
Tera nosi zdravja i vesela,
Daj je, Bože, vu to naše selo,
Da bu selo zdravo i veselo.
„… cvile gudci, cvile gudci a bajsica brunda…“ stoljećima se već razliježe turopoljskom ravnicom i našim pitomim bregima, razliježe se melodija tamburice i pjesma naših ljudi. U genima nam je, rekli bi danas moderno u našem DNK kodu, ritam drmeša baš kao što nam je i ljubav prema majci, ljubav prema ovoj grudi zemlje. Nebrojeno puta do sada rekao sam ili napisao – mi, ovdje rođeni, i svi oni koji su naše Turopolje odabrali za rodni zavičaj svoje djece, isto smo i isti smo. Turopolje je naš dom, obogaćujemo ga svojim različitostima, ali istovremeno jednako cijenimo i volimo prebogatu povijest i prošlost ovog kraja. Gudci i bajs, tamburica i drmeš naše su kulturološko majčino mlijeko kojim smo svi podojeni prvih dana naših života. Oni su naša identifikacija i legitimacija, prepoznatljiva svuda kuda se krećemo. Oni su naša povijest, ali i naša sadašnjost, sasvim sigurno i budućnost.
Zajednicu čine ljudi koji se već godinama, čak i desetljećima, bave amaterskim i profesionalnim folklorom u Velikoj Gorici te diljem svijeta prenose ljepote našeg folklora. Zajednica okuplja na stotine mladih ljudi koji se sastaju nekoliko puta tjedno, plešu i pjevaju narodne plesove i pjesme, uče o tradiciji, druže se u okruženju gdje stječu pozitivne osobine i vrijednosti. Sve to rade iz čiste ljubavi prema tradiciji i dubokog poštovanja prema svakom članu društva, nakon napornog radnog dana u školi, fakultetu još imaju želju da pjesmom i plesom njeguju i čuvaju kulturno-umjetničku baštinu.