o nama

Zahvaljujući entuzijastima 1996. godine s radom započinje tamburaški sastav „Zgubidan“. Tamburaški sastav sačinjavaju đaci škole „A. Kovačića“ u Marija Gorici. Pod stručnim vodstvom Drage Vučenika - dugogodišnjeg člana ansambla „Lado“ kroz dvije godine upornog vježbanja postali su jezgra novog kulturno umjetničkog društva. Roditelji tamburaša uz podršku načelnice Marice Jančić i ravnateljice područne škole Marije Zorko, 8. veljače 1998. godine osnivaju KUD „Zgubidan“. Iako su u užem vodstvu tada Josip Mežnarić (predsjednik), Drago Lukša i Vlado Pili, svoj veliki doprinos dali su i roditelji ostalih tamburaša. Dugi niz godina nastupali su na manifestacijama općine i šire te ostvarili zapažene rezultate.                                                                                                                                                          Prvi tamburaši KUD-a Zgubidan (1998.): Tomislav Glogović, Kristijan Lukša, Branko Lukša, Vinko Pili, Nikola i Martin Pušić, Dominik Škribulja, Zdenko Sutlar, Božo Mežnarić, Ivan Mežnarić i Jelena Pavor. Nekad „Zgubidani“ danas su članovi poznatih tamburaških sastava.

Nakon uspješnih godina, nažalost, nastupio je period stagnacije. U tom periodu KUD svoj rad nastavlja kao mlađa folklorna sekcija u školi. 2012. godine započinje s djelovanjem starija folklorna sekcija, a za predsjednika je izabran Zlatko Belko Hunjak. U 2015. godini okupljaju se i tamburaši. 2015. godine dolazi do promjene u vodstvu KUD-a te je za predsjednika izabran Željko Franjo Kuharić. U 2016. godini uz stariju tamburašku sekciju okupljaju se i mali tamburaši, a etno-dramska sekcija s dramsko scenskim prikazom „Jurjevo na Gorica“ objedinjuje sve sekcije KUD-a. Zahvaljujući projektima etno-dramske, kao i suradnje koje su ostvarene na pojedinim projektima, danas KUD „Zgubidan“ nije - „zgubidan“.


U marijagoričkom kraju rođen je jedan od velikana hrvatske književnosti Ante Kovačić i prema njegovom najpoznatijem romanu „U registraturi“ snimljena je i TV serija. Otac Ivice Kičmanovića Jožica Zgubidan i njegove dogodovštine s bajsom bili su motiv da KUD svoje pomalo sarkastično ime dobije po tom životopisnom liku svirača. Sam prijedlog imena dao je tadašnji župnik vlč. Faustin Čubranić: „Imate Kovačića, imate i Zgubidana“.

 Poput Jožice Zgubidana do današnjih dana u marijagoričkom kraju možete čuti muzikaše čuvare tradicije, kulture i običaja.


Najveći pisac hrvatskog realizma Ante Kovačić, rođen u mjestu Oplazniku 1854. godine, pohađao je u Mariji Gorici pučku školu. U rodnom Oplazniku stoji kuća na kojoj je otkrivena spomen ploča piscu u povodu stogodišnjice njegova rođenja. Tom je prilikom osnovna škola dobila naziv Ante Kovačić. 1974. godine povodom stodvadesete godišnjice piščeva rođenja podignuta je na ulazu u Mariju Goricu spomen bista piscu, rad akademskog kipara Vanje Radauša.

Rođen 6.6.1854. godine u Celinama, kao nezakoniti sin Anke Vugrinec (1831-1893) i Ivana (Janeza, Janka) Kovačića (1828-1906), "pozakonjen" njihovim vjenčanjem iste godine; ipak, ta će činjenica biti od važnosti po dječakov kasniji psihološki razvitak. Od 1863. do 1866. polazi pučku školu u obližnjoj Mariji Gorici, 1867. odlazi u gimnaziju u Zagreb; isprva živi kod kanonika Tome Gajdeka, zatim kod franjevaca; 1873-1876. nastavlja gimnaziju u zagrebačkom sjemeništu, a poslije mature upisuje pravni fakultet u Zagrebu. Godine 1877. upoznaje Milku Hajdin, buduću suprugu; 1878. diplomira. Oduševljeno prihvaća starčevićanske ideje, 1880. služi u kancelariji fra Josipa Franka, 1881. seli u Karlovac, radi u tuđoj službi kao i 1886, kad ponovno seli u Zagreb; 1887. doktorira i dobiva mogućnost osamostaljenja; 1889. odlazi u Glinu, konačno otvara vlastitu odvjetničku pisarnu, ali pod sam kraj godine, 10.12.1889. godine u Stenjevcu pokraj Zagreba, umire pomračena uma.

„U takvim seljačkim prijeporima osobito se isticaše moj otac. Nadimak Zgubidan postojao je od pametara. Ali taj je nadimak mom ocu umah nagnuo krv u glavu, a bjesnoću u srce. Inače je on vesela ljudina, te bijaše seljački muzikaš na takozvanom „bajsu“. Daleko čitavom našom okolicom nije se u nijednoj kući svadbovalo a da nijesu podcikivale strune družbe mog oca uz dudanje njegovog otrcanog i izrabljenog „bajsa“.

 I premda ova umjetnička družba nije zaostajala za naprednom strujom, dapače vazda bi iznenadila „slavnu svadbenu svitu“ kojom novom melodijom prenesenom bogzna otkuda, najčešće sa preko Sutle od trumbetaša, ipak je družba bila na glasu jedino radi krupnog humora i debelih šala mog oca ...“

Ante Kovačić


Svoje djelovanje usmjerili smo na izvorni folklor - kroz scenske prikaze, pjesme i ples želimo sačuvati i dokumentirati život našeg kraja. U našim scenskim prikazima prisutna je kajkavska ikavica - zaštićeno nematerijalno dobro Republike Hrvatske - nasljeđe franjevaca koji u Mariju Goricu prema zapisima dolaze oko 1517. godine. Bježeći pred Osmanlijama, bosanski franjevci s prebjeglim pukom naseljuju se na području današnje općine Marija Gorice. Članovi KUD-a koji su doselili u ovaj naš lijepi marijagorički kraj (s drugog govornog područja tj. dijalekta) zajedno s nama njeguju naš govor i običaje.

Naši projekti

Krajem 2015. godine etno - dramska sekcija KUD-a započela je projekte s ciljem očuvanja kulturne baštine ovog kraja. Vjerujemo da ovi projekti mogu sačuvati i otrgnuti od zaborava kulturnu baštinu na području Marija Gorice kao jednog djela bogate lepeze kulturnih različitosti koje postoje na području Republike Hrvatske, te su od iznimne važnosti za našu općinu Marija Goricu, Zagrebačku županiju i Republiku Hrvatsku.


Projektom "Stare fotografije svih marijagoričkih sela" prikupljeno je više od 450 obiteljskih fotografija različitih tematskih sadržaja, fotografiranih do 60-tih godina prošlog stoljeća. Stare fotografije obiteljskih albuma ustupljene su KUD-u za izradu fotomonografije kao trajnog dokumenta marijagoričke povijesti. Zahvaljujući različitom tematskom sadržaju, započeli smo i nove projekte, primjerice izradu ženske marijagoričke nošnje.



 Nerina Eckhel: NOŠNJA MARIJA GORICE

Analizom nekoliko sačuvanih primjeraka ženske nošnje i fotografije muške nošnje, može se zaključiti da nošnja s prostora Marije Gorice pripada istom tipu tradicijske odjeće kakav susrećemo u susjednom brdovečkom kraju. Opis koji slijedi u potpunosti se podudara s opisom brdovečke nošnje. Stoga se može pretpostaviti da su i ovdje materijal za osnovne dijelove platnene muške i ženske nošnje tkali su poluprofesionalni tkalci, a krojile su i šivale žene, spretnije samouke švelje. One su također ukras na pojedinim dijelovima, napose ženske nošnje, dopunjavale vezom i kukičanom čipkom.    

Ženska nošnja

Osnovni dijelovi ženske nošnje bili su: košulja celača i pregača.

Košulja celača u jednom komadu odijeva tijelo od vrata do ispod polovice listova, sastoji se od prednjeg i stražnjeg dijela. Prednji dio sastavljen je iz gornjeg dijela, koji prekriva prsni dio s okomitim rasporkom u sredini, a na njega se od struka nastavlja donji dio izrađen iz golog platna slabije kvalitete, jer se prilikom oblačenja prekriva pregačom. Stražnji dio sastavljen je iz sedam pola - dijelova klinastog oblika, od kojih su dva uža, a pet šira. Spajaju se slijedom 2 šira, 1 uži, 1 širi, 1 uži i 2 šira. Polovine krajnjih širih pola ulaze na prednju stranu košulje, na sredini su djelomično zarezane i u te ureze su umetnuti rukavi i ramene latice. Dugi rukavi, trapezoidnog kroja, sužuju se prema šaki, a gornji dio se nastavlja na manju kvadratnu ramenu laticu. Prednji i stražnji dio košulje i ramena latica uz vratni izrez skupljeni su u sitne nabore i prihvaćeni užom ošvicom ravnog ovratnika. Košulja se u struku opasuje pojasom, a sprijeda se veže pregača, koja seže do donjeg ruba košulje. Izrađena je od dvije ili jedne i pol pole, ravnih komada tkanja, skupljene sitnim naborima u pojasnu ošvicu, na koju se nastavljaju uzice za vezanje. Dosadašnji opis odnosi se na tradicijom zadan kanon kroja platnenih dijelova ženske nošnje. Kanonom su također "zadana" i mjesta na kojima se nalazi ukras. To su ovratnik, ramene latice, prsni dio košulje, krajevi rukava uz zapešće i donji rub stražnjeg stana košulje. Ukras na pregači bio je raspoređen u donjem dijelu ili cijelom površinom materijala.

No, način izrade ukrasa i upotrebljena pređa mogao je biti razlčit. Već je rečeno da su materijal za izradu nošnje tkali poluprofesionalni tkalci, koji su uz izradu golog platna, kao ukrasne tehnike koristili jedino preborne tehnika na šibe i opačni prebor. Motivi ukrasa bili su ograničeni na uže ili šire pruge – parte, a u koloritu je prevladavala crvena boja zagasite nijanse (vinovo crvena). Isti kolorit pređe korišten je i za vezeni ukras, izveden u bodu križića ili strojnim vezom, kojeg je izrađivala švelja prilikom oblikovanja nošnje. Na pojedinim primjercima ženske košulje najčešće nalazimo kombinacije spomenutih tehnika. Tako na prednjicama prsnog dijela i uz rub pola stražnjeg stana, ako su izrađeni iz grubljeg industrijskog pamučnog walesa nalazi se ukras izveden bodom križića. Također na tim mjestima mogu biti i prišiveni (aplicirani) dijelovi platna ukrasnog tkanja, koji onda najčešće dolaze u kombinaciji s vezom stiliziranih biljnih ornamenata izvedenim šivaćim strojem. Prednjice mogu biti izrađene i direktno iz ukrasno tkanog materijala, a u oba slučaja ukrasne parte postavljene su okomito. Ukrasi na ramenim laticama i rukavu obavezno su izrađeni već prilikom tkanja platna utkanim partama različitih širina. Takve utkane parte nalaze se i na pregači, u više ili manje raskošnom vodoravno postavljenom rasporedu. Ukrase na rukavima i pregači također često nadopunjuje vez strojem, a kao rubni ukras nadodaje se i kukičana čipka, koja prati i rub ravnog ovratnika. Završnu sliku spomenutih platnenih dijelova nošnje daju nabori. Leđni dio košulje složen je u okomite čvrste nabore. Pregača je također skupljena u sitne čvrste okomite nabore. 

Muška nošnja (prema fotografiji)

Osnovni dijelovi muške nošnje bili su platnena košulja i hlače.

Košulja se sastojala iz prednjeg i zadnjeg dijela koji je bio izrađen iz jedne širine platna u tzv. pončo kroju s pregibom na ramenima i rasporom na prsima. Širina platna suzila se nizom sitnih nabora uz prsni izrez i straga na sredini leđa. Prostor uz prsne nabore mogao je biti ukrašen vezom sitnog uzorka, najčešće bijelim koncem. Uz vratni izrez košulje prišiven je manji ovratnik. Rukavi su završavali užom orukvicom a ispod pazuha bili prošireni malim četvrtastim umetkom tzv. laticom Košulja je dužinom sezala do polovice stegna i nosila se izvan platnenih hlača. Hlače su sastavljene od dvije nogavice od kojih je svaka izrađena od cijele širine domaće tkanog platna. Na njihovom spoju u gornjem dijelu za raskorak je umetnuta veća četvorina platna. Gače su se u struku vezivale uzicom uvućenom u uski presavijeni rub. Krajevi nogavica završavali su uskim porubom ili kratkim resicama iz niti osnovnog materijala. Preko košulje oblačio se prsluk bez rukava izrađen iz crnog tvorničkog sukna, rad seoskih ili gradskih obrtnika, a na glavi se nosio šešir uskog oboda. Na noge je muškarac obuvao kožne čizme.

Izneseni opis, kako je već rečeno, iznesen je na osnovu uvida u sačuvane primjerke nošnje, fotografije i usporedbom s nošnjom brdovečkog prostora. Znamo da se nošnja pojedinih cjelina, koliko god bila slična, izrađena prema tradicijskom kanonu kroja ili vrsti materijala osnovnih dijelova nošnje, ipak u nekim detaljima (motivi i kolorit ukrasa ili dodatni dijelovi odjeće) razlikuje često i od sela do sela. To je već i sada vidljivo na spomenutim, vjerojatno, najstarijim primjercima košulja i pregače, koje se u koloritu, motivu ukrasa i kroju prednje pole košulje ipak razlikuju od brdovečkih primjeraka.

Stoga je potrebno u daljnjem istraživanju narodne nošnje Marije Gorice ova početna saznanja nadopuniti istraživanjima kroz: razgovore sa starijim mještanima, sakupljanjem (ili fotografiranjem) sačuvanih primjeraka nošnje i platnenog posoblja, kao i starih fotografija. Tako će se doći do novih spoznaja o: materijalu za izradu nošnje (vrsta sirovina, tehnika izrade i tko ga je izrađivao); iz kojeg vremena potjeću najstarije nošnje, kakva je razlika u nošnji za pojedine prigode ili dobne skupine (djeca, djevojke, udate žene, udovice), kada se   nošnja prestaje nositi svakodnevno, čime je zamjenjivana .....; koji su dodatni dijelovi platnenog ruha (marame, kaputi, nakit, obuća...); način češljanja i pokrivanja glave (prema spolu i dobi osobe); lokalni nazivi odjevnih predmeta (kao i dijelova kroja pojedinog predmeta); uloga nošnje u svakodnevnom životu i vezano uz običaje (rođenje, svadba, smrt ili crkvene blagdane).

Navedenim istraživanjima ostao bi zabilježen jedan segment etnografske baštine Marije Gorice, koji bi mogao biti nastavljen i prikupljanjem podataka o ostalim temama iz svakodnevnog života i rada žitelja ovog kraja. Prikupljeni podaci pomoći će i prigodom izrade novih nošnji, bilo da se radi o replici određenog starog primjeraka nošnje ili izrade rekonstrukcija za potrebe scenskih nastupa ili sličnih prigoda. Pri tome je potrebno poštovati osnovne značajke predmeta koji se replicira, a to uključuje: kroj, vrstu materijala, tehniku izrade, te kolorit i ornament i mjesto ukrasaBilo bi dobro o tim poslovima poslušati savjet stručnjaka etnologa. Ako je aktivnost oko izrade nošnje u zavičajnoj sredini nestala, treba potražiti pomoć osoba koje se tim poslovima i danas bave. To su krojačice, vezilje i tkalci. Tako će se, uz današnju dostupnu ponudu tekstilnih sirovina i materijala, sigurno doći do najpovoljnijih rezultata. 

                                                                                                                                                                  

                                                                                                                                                              

Pilot projekt kojeg smo pokrenuli pod nazivom „Jurjevo na Gorica“ 2016. godine - scenski prikaz običaja vezanih uz blagdan sv. Jurja u kojem najvažniji segment imaju zaštićeno nematerijalno dobro RH kajkavsku ikavicu i čestitarske napjeve koji se u marijagoričkom kraju izvode desetljećima. Svi tekstovi Jurjevske pjesme prikupljeni su na terenu od izvornih kazivača s većeg dijela marijagoričke općine. Također uz tekst zabilježen je i notni zapis navedene pjesme. Scenski prikazi kao jezgru sadržavaju teme koje su ujedno i edukativnog sadržaja. 


Prve žive jaslice u Marija Gorici postavljene su ispred crkve na Badnju večer i Božić 2010. godine. Zahvaljujući suradnji mještana, sašiveni su kostimi i izrađena je štalica. Štalica je, zbog kratkog roka, izrađena od stupova agacije, ogradom od pruća, prekrivena snopovima koruznice. U prvom prikazu živih jaslica sudjelovali su učenici OŠ Ante Kovačića, mještani u tradicionalnim nošnjama našeg kraja i prvi tamburaši KUD-a  „Zgubidan“. Budući da su bile dobro prihvaćene, odlučili smo se na postavljanje i sljedeće godine. Tijekom svih tih godina žive jaslice popraćene su i sa životinjama obitelji Sabljak koji su s puno entuzijazma sudjelovali u tome. Kao podsjetnik na prošla vremena - koristili smo narodne nošnje u scenskom prikazu poput g. Zlatka Belko-Hunjak koji godinama postavlja jaslice u našoj župnoj crkvi BDM od Pohoda te i one imaju jedan prepoznatljiv detalj - lutke u nošnjama cijele Hrvatske.

Jurjevo na Gorica

Dobrodošli k nam!

Jurjevo je kak spomen sim pri nas, teri su znali kak je važno čuvati tradiciju i običaje. Kak se to ne bi zgubilo, jedni su izvorne kazivače poslušali i se na papir dili. Nekteri su pak popivali i igrali. I danas morete čut pri nam muzikaše kak popivaju i igraju. Tak, kak Jožica „Zgubidan“ z romana Ante Kovačića: „U registraturi“ kaj se rodiu f Oplazniku.

Danas v „Zgubidanu“ držimo običaje marijagoričkog kraja čez izvorni folklor. F našim prikazima čuli bute  kajkavsku ikavicu i  v sakom Jurjevu bute vidli nekaj novog.

„Dobar večer tomu stanu, tomu stanu gospodaru ...“ tak počinje popifka šentejuriščana teri su hodili čez gorički kraj - popivali i igrali. Nakinčili su se z bukovim kitjem i nosili košaru, nekteri pak i korbu za dare. Čuli bute i jen diu Jurjevske popifke. Ima još čude kitic, f sakom se selu popivalo drugač. I se su prave! Stariji su mlajšim povidali i tak je išlo z kolina na kolino. Nektera se rič pozabila, nektera zminilia. Popifka o sv. Juri i pozoju još je i danas živa.



Cinguli, rajnguli

2017. godine KUD "Zgubidan" izabran je za domaćina županijske smotre dječjih folklornih skupina Zagrebačke županije "Cinguli, rajnguli" na pet godina.

Prva smotra u organizaciji KUD-a "Zgubidan" održana je 4. lipnja 2017. godine. Na njoj je sudjelovalo dvanaest dječjih skupina s 320 djece. Na ovogodišnjoj jubilarnoj 20. dječjoj smotri nastupilo je također dvanaest skupina s 370 djece.

Cijenjenom KUD-u "Zgubidan" iz Marije Gorice čestitam 20. obljetnicu djelovanja u ime Zajednice kulturno umjetničkih udruga Zagrebačke županije kao i u svoje ime. Društvo ostvaruje svoju funkciju okupljanja svojih mještana, a posebno mladih i djece i to oko nečeg najljepšeg u životu, a to je glazba, pjesma i ples.

Posebno me veseli što je po drugi put organizator Županijske smotre dječjih folklornih skupina Zagrebačke županije. Organizacija je na visokom nivou i za to izražavam iskrene čestitke.

Želim ovom poštovanom Društvu da još dugo, dugo uspješno djeluje i slavi svoje obljetnice.

U Mariji Gorici, 3. lipnja 2018.

 Predsjednik ZKUU Zagrebačke županije                           Zlatko Herček, dipl. oec

 

 

Došašće f popifki

Adventni koncert 1. prosinca 2018. lita f našoj goričkoj fari, f cirkvi Blažene Djevice Marije od Pohoda na Gorica.

Pri pecto lit na ove brige doselili su se fratri s pukom kaj jih je pratiu, kaj su se morali povlič ot velike kaštige. Z sobum su donesli kip Marije z Ditetum teri je i dan danas na oltaru. Povidali su da kip ima moči. Zazidali su cirkvu i zdilali drveni samostan. I tak su 'judi počeli hodočastit k nam.

Donesli su nam i „i“ f naš „kaj“. Kak i mi, tak i diu Brdovečke i Puščanjske fare, i prik potoka ikafci h svetojanskoj fari poviu na „kajkavskoj ikavici“.

Odnavik se pri nam popivalo f  Došašću na zornicam, čez Božične dane se do Svičnice. Tu, po ovim našim goričkim brigim, f ciloj goričkoj fari popivale su se pri sakoj hiži, a največ ih je bilo čut pri kapelici f Svetome Križu i tu ... na Gorica, f cirkvi Blažene Djevice Marije od Pohoda.

Prešlo je čude lit i puno se toga zminilo, a popifke te i danas furt jednak živiju, tak jake i mefke, i ostale buju zanavik kak duša za se na ovoj zemlici ...

Prešlo je skoro dvajst lit kak je na Gorica biu božični koncert na terom su popivali crkveni zbor, KUD „Zgubidan“ i KUD „Mihovil Krušlin“. Vlč. Faustin si je želiu da koncert bu sako lito. Či Bok da, naj bu tak.

 Popifke su popivali i igrali: OŠ Ante Kovačić, KUD Kupljenovo , KUD Januševec, KUD Kupljenski Hruševec, KUD Jablanovec, KUD Mihovil Krušlin i KUD Zgubidan 


H Goričkoj fari od Pepelnice do Vuzma

izložba korizmeno-uskrsnih običaja marijgoričkog kraja

1. - 30. travnja 2019.

U GK Ante Kovačić u Zaprešiću etno-dramska sekcija postavila je izložbu korizmeno-uskrsnih običaja marijagoričkog kraja. Na izložbi su izloženi predmeti starosti 60 - 170 godina, neke od prikupljenih fotografija (projekt: "Stare fotografije svih marijagoričkih sela"), molitvenici, katekizam, križni put, anđeli i slike koji su se nalazile na kućnim oltarima (iz prve polovice 20. st.), muška i ženska narodna nošnja, platneni ručnici, gornji dijelovi ministrantskih haljinica (starosti oko 100 godina) kao i drugi predmeti iz svakodnevnog života - dio bogate kulturne baštine marijagoričkog kraja.

Kontakt

Željko Franjo Kuharić, 098/169 7088

Ivica Gajski, 098/452 705

Tatjana Gajski, 099/560 8611

Gorička 18a, 10299 Marija Gorica

kud.zgubidan@gmail.com

Fotogalerija

Mlađe sekcije

Cinguli, rajnguli

Bitka za Vukovar, Marija Gorica

Jurjevo na Gorica

VRH