Tebi ne trebaju moje dubine
i uroni
ne trebaju ti moje visine
i letovi
trebam ti prizemna
a ja najmanje zemljom hodam
ne vjeruj kad ti kažu da slapovi potiru sjećanja
lažu
nema tih vodopada koji brišu bljesak noći
niti kapi
koje će saprati naše mirise
sa tvojeg tijela
vrutak sam svih tvojih želja i zadovoljstava
što izranjaju bez reda i pameti
kad me kao preskupu lutku iz izlogu želiš
a ne možeš imati
moj dan nema svjetla
sakrivam se u ugljenu tugu
dovoljno drska da zanijećem zoru
što na istoku rudi
i tebe
kojeg odavno istinski želim
ljubim te
i bojim se
a tebi ne trebaju moje dubine
i uroni
ne trebaju ti moje visine
i letovi
trebam ti prizemna
a ja najmanje zemljom hodam