Etnografska izložba Tikva mala, a stotinu šara

Mreža hrvatske kulture

Organizator: Muzej Moslavine Kutina i Muzej Slavonije Osijek

Vrijeme: 31. svibnja 2019. u 17,30, povodom Izložbe vina u Kutini

Mjesto: Galerija Muzeja Moslavine

Tema: Tikva mala, a stotinu šara iz zbirke tikvičarstva Etnografskog odjela Muzeja Slavonije, Osijek

Autorica: Vlasta Šabić

Stručna suradnica: Slavica Moslavac


Na etnografskoj izložbi koja nosi naziv: „Tikva mala, a stotinu šara“, osim tekstova i fotografija na plakatima i rollupovima bit će izloženo oko stotinu ukrašenih i pedesetak neukrašenih tikvica, raznih veličina i motiva, zatim drugih predmeta ukrašenih tikvičarskim motivom, kao što je namještaj, glazbeni instrumenti, rog, tikvičarski motivi na tekstilu, pisanicama…

Tikva je kao posuda zahvalna za uporabu u razne svrhe i diljem svijeta korištena je tisućama godina, još prije pojave keramike i sjedilačkog načina života, ali i dugo nakon toga. Jednako tako je i drugdje bilo zastupljeno njihovo ukrašavanje, urezivanje ukrasa razvijeno je primjerice u Peruu, Americi, Africi, Novom Zelandu ili Kini. Kao i svako narodno stvaralaštvo, rezbarenje i drugi načini ukrašavanja tikvica razvijaju prepoznatljive lokalne karakteristike.

U Slavoniji se za šaranje koriste tikve (lat. Lagenaria vulgaris) raznih oblika. Najuobičajeniji su oblici s trbušatim ili valjkastim vratom - tikvice i tukvanji raznih veličina; zatim u novije vrijeme, kao suvenir, osobito su učestale malene leginice gotovo bez vrata, a šarale su se i nategače ili teglice s dugim vratom za istakanje tekućine iz bureta; slijede ljudskom rukom preoblikovane i prenamijenjene tikve, poput spljoštenog oblika dobivenog stavljanjem u škripac za vrijeme rasta, koji podsjeća na čuturu.

Vještina i tradicija ukrašavanja, šaranja tikvica u Hrvatskoj, kao i ornamentika, kod nas je specifična samo za Slavoniju, gdje se razvila velika raznolikost i bogatstvo ornamenta. Zastupljena je samo na užem prostoru sjeveroistoka, na području bivše Vojne Krajine: u županjskom, đakovačkom kraju, te dijelu vinkovačkog i brodskog kraja. Prvotno, u zadružnoj podjeli rada, to je bila vještina pastira.

Ova tehnika ima od 2007. godine svojstvo zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske i danas se njome bavi nekolicina šarača, uglavnom u županjskom kraju.

Ukras se izvodi crtanjem olovkom i zatim urezivanjem ornamenata, odnosno šara, i njihovim pocrnjivanjem najčešće pougljenjenom orahovom jezgrom. Dodatni efekt na pojedinim plohama dobiva se dvjema tehnikama: urezivanjem mrežice ili mreškanjem i posmeđivanjem pomoću dušične kiseline ili šatvosiranjem, te njihovim naizmjeničnim kombiniranjem, ritmičkim smjenjivanjem. U mrežicu se bocanjem, ubodima šilom često dodaje po jedna točkica u svaki kvadratić; takvi se likovi također ritmički ponavljaju (smjenjuje se gušća i rjeđa, i to ubocana mrežica). Ponekad su, bez mrežice, ubocani čitavi likovi ili plohe.

U Moslavini, Hrvatskoj Posavini, Bilogori i Banovini nije poznato šaranje tikvica kao što je to primjer gotovo po cijeloj Slavoniji. No, tikve su se uzgajale oduvijek i koristile se u kućanstvu za razne potrebe. Tikvena posuda s dugim vratom služila je za izvlačenje vina i rakije iz bureta i bila je sastavni dio svakog vinskog podruma. Nazivali su je jednostavno cug. Zanimljive posude raznih oblika i veličina, prirodnog porijekla, svakodnevno su koristili naši stari za nošenje vode u polje i slične namijene. Svaka je imala vrat u gornjem dijelu da se može zavezati o pojas, kad se nosi voda u polje. U tikvici se voda nije brzo grijala, a i lagana je za prenositi te je prikladnija od zemljanih posuda: štuca, stucki, krugli ili vrčeva i pehara.

Tikvice se koriste i kao igračke za djecu. Njihova obla strana služila je kao glava na lutki, a one s dugim vratom također su imale istu ulogu, stoga što su odmah imale i dugo tijelo da su im je ostalo za napraviti samo ruke. Mnoga djecu su proplivala tako da su im bućice – tikvice služile kao šlaufi na rukama te bile pomagalo pri plivanju.

Pravo vrijeme za posjet centralnoj Moslavini i Ivanić-Gradu je u listopadu kada se održava najveselija i najposjećenija (preko 20.000 posjetitelja) tradicionalna, turističko-gospodarska i gastronomska manifestacija Bučijada. Okosnica manifestacije je prodajni sajam buča, bučinog ulja, proizvoda od buča i ostalih eko-etno proizvoda na kojem izlaže preko 200 izlagača (od čega je preko 40 izlagača bučinog ulja, 80 OPG-a i 20-tak EOPG-a). U sklopu Bučijade održavaju se Dani bučinog ulja i stručni skup na temu bučinog ulja. Za vrijeme trajanja manifestacije gradski park i šetnica postaje mjesto inspiracije za umjetnike i kreativce koji na temu buče, bundeve postavljaju svoje instalacije i skulpture.



Podijeli ovu stranicu

VRH