Blatne duše - predstava nastala prema motivima djela Ivana Kozarca u dramatizaciji i režiji Marka Sabljakovića i izvedbi Zdravka Šinjorija i Slavice Varge.
...Duša? Kakva duša? Da čo'ek ima dušu – ne bi krao, var'o, lag'o, otim'o... ubij'o! Pa zar bi i umro?! 'Vako šta dođe pod zemlju – to je sve, sav čo'ek... (iz romana Đuka Begović)
...Duša? Kakva duša? Da čo'ek ima dušu – ne bi krao, var'o, lag'o, otim'o... ubij'o! Pa zar bi i umro?! 'Vako šta dođe pod zemlju – to je sve, sav čo'ek... (iz romana Đuka Begović)
…Cjelokupno je književno djelo Ivana Kozarca inspirirano Slavonijom. On je bio i ostao pjesnik Slavonije. U njemu je Slavonija našla intimnog pjesnika, koji je zanosom i vrelinom ljubavnika opjevao sve boje i draži slavonske ravni, svu svijetlu raskliktanost i tmurnost njezina pejzaža, život te velike plodne ravnice, njenih šuma i šljivika; koji je opjevao život čovjeka s te ravni, otkrio dušu i Slavonije i Slavonca. Iz Kozarčevih djela progovara čitava jedna epoha, kroz koju je prolazio život Slavonije, iz njega odiše duša toga kraja, odzvanja razuzdana, a opet u svojoj biti tužna i melankolična pjesma njena…
(Bogner, Josip. 1935. Hrvatska Revija. VIII.)Iz osvrta dr. Bognera jasno je vidljivo zašto smo se odlučili na izbor Kozarčevih djela kao motivaciju za predstavu nazvanu Blatne duše. Dramatizacijom dvaju njegovih djela – ulomaka iz romana Đuka Begović i pripovijetke Stara rana na sceni uprizorujemo slavonskog čovjeka koji se potpuno razotkriva, u čiju dušu poniremo…
Dr. Katica Čorkalo Jemrić ističe da je Đuka Begović umjetnički najzrelije i najcjelovitije djelo Ivana Kozarca o legendarnom Šokcu, bećaru, raspikući, strasniku i buntovniku, o jednom svima prepoznatljivom mentalitetu i stilu života koji zrači elementarnom snagom, bujnošću i neobuzdanošću što se iskazuje kao razuzdanost. Priča je to o silovitom, rasnom tipu čovjeka koji nema svetinje svetije od zakona vlastitog srca i ponosa, nema druge ideje vodilje osim vlastite volje. Svojom se voljom on suprotstavlja uniformiranosti i monotoniji seoskog života, pustoši i dosadi svakodnevice, sivila i prosječnosti svojih suseljana. On se zamišlja nad sobom, filozofira kao tipični Šokac, istražuje tajne svoje intime, smisao vlastita života... U sjećanjima obnavlja najdramatičnije, krizne trenutke svog predživota – ubojstvo oca... U retrospektivnom prikazu Đukina odgoja predstava evocira uspomene na oca pod čijim je fatalnim utjecajem, u okrilju bahatog, oholog, pustog, obijesnog i razmetljivog Šokca, rastao naš junak u vrijeme kad je mašta najbujnija i kad se utisci trajno ukorjenjuju u njegovoj svijesti preplavljenoj svirkom Cigana, pomamnim kolom, ženama, krčmama, rasipanjem novaca...
– Šta će sin Šime Begovića u školi! Da žulja kosti?... To može na stolcu i kod kuće. Neće on nikad biti ničiji sluga, već svoj gazda, pa šta će mu onda – njemu, jedinku Šime Begovića – škola?!
(iz romana Đuka Begović)Đukina je budućnost za gledatelja dvojba, jer on je nepredvidive i neizvjesne sudbine, čovjek zagonetka, čovjek pobune. Đuka Begović osvaja, unatoč svojem poročnom životu. Iznimno potresna pripovijetka Stara rana prikazuje život Stipe Zvonareva i žene mu Mare nakon što se Stipa povratio iz vojske i ondje zaslužio frajtiju – čin. Svojom uniformiranom pojavom izaziva oduševljenje sumještana, ali on sam biva u razgovoru oholiji – „uzdignutiji“. Njega ne zadovoljava to što mora zemlju orati, po cijele se dane guriti i raditi, želi postati gospodinom, želi da mu se sumještani obraćaju „Vi, Stipa“. Njegova želja postaje težnja za lagodnijim i sretnijim životom. Kako bi ostvario svoju nedokučivu želju, ljubav i brak dolaze na kušnju, a Stipa preispituje svoju savjest... Mračna strana njegove duše biva razotkrivenom. Predstava prati psihološku stranu glavnih junaka priče, oni se suočavaju s teškom sadašnjošću prisjećajući se divne prošlosti koju rado prizivaju. I ovdje će ljudska duša biti presudna za čin koji može izazvati raskol – raskol života, ljubavi, bračne zajednice, svega onoga što čovjeka i ženu čvrsto veže.
Predstava nosi naziv Blatne duše jer upravo kroz likove nesretnih sudbina – Đuke, birtašice Julke, Stipe Zvonareva i Mare progovaraju njihove duše – duše vrlo snažnih osobnosti koje se suočavaju s prošlošću, sadašnjošću, a njihova budućnost ostaje za gledatelja neizvjesna. Gledateljima ćemo prepustiti da sami prosuđuju, nagovještavaju, osuđuju… da spoznaju čije su duše izopačene ili pak okaljane pod utjecajem zla i pakosti ljudskih duša njihove svakodnevice. Simbolikom, nijansiranjem, paralelizmima, pomno biranom glazbenom podlogom i uvjerljivim glumačkim kreacijama oslikat ćemo situacije u kojima se protagonisti priča zatječu. Zašto smo obje priče dramaturški uklopili u jednu cjelinu? Nastojali smo prikazati život onakvim kakav doista jest, a u objema pričama ove predstave – on je nemilosrdan, surov, ogoljen... prikazan u nekom zaboravljenom vremenu s početka 20. stoljeća, ali i dalje aktualan, dramatičan, emotivan... O tome svjedoči Kozarčev prikaz slavonskog čovjeka koji svoju intimu predočuje kao netajnovit svijet ostavljajući gledatelju da o postupcima i činjenju likova promišlja. Dramaturška forma Kozarčevu tekstu daje još jaču svježinu i aktualnost. Svojim glumačkim kreacijama mladi glumci retkovačkog kazališta nastojat će opravdati očekivanja - dramaturška, redateljska, a posebice glumačka. Prosudite sami gledajući Blatne duše! (Marko Sabljaković, redatelj predstave)
