7. izložba pisanica "USKRSU USUSRET 2021."-online

https://www.youtube.com/watch?v=CjAhvv6-Mek

P R E D G O V O R

KRŠČANI-BOŽJE PISANICE, OKUPANI BOJAMA LJUBAVI I SPASENJA

“Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: “Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”

Upravo ovim riječima iz Matejevog Evanđelja želim zagolicati maštu vama dragi čitatelji, da shvatimo kolika je ljubav Božja prema čovjeku, i to ne onom čovjeku koji se prikazuje u najboljem izdanju, nego onom koji je slab, grešan, nevaljao, nevjeran Bogu.

Puno toga možemo naučiti o Bogu iz našeg svakodnevnog života.

Dok zahvaljujem na časti da mogu ove godine biti autorom predgovora za izložbu pisanica, želim podijeliti s vama, dragi čitatelji, ovu neobičnu sliku, sliku kvočke i pilića, a svi znamo da se pilići rađaju iz jajeta, koje u rukama vještih majstora poprimaju prekrasno lice pisanica koje su posebno obilježje uskrsnih običaja.

Možda će netko pomisliti da je previše priprosto Boga usporediti sa kvočkom, ali pogledajmo koje su osnovne karakteristike kvočke.

Dakle, kvočka ležeći na jajima, radi istodobno dvije vrlo važne stvari. Prva stvar je da ona toplinom svoga tijela, odnosno sobom, čini da se u jajima razvija život, da nastanu pilići. Ako pažljivo čitamo Bibliju, a osobito ako uviđamo brojna svjedočanstva o Božjoj intervenciji u ljudsku povijest, možemo vrlo lako vidjeti da Bog neprestano čini upravo to, sam Bog nam se daje. Bog svojom voljom i ljubavlju uzdržava sve stvoreno. Iz te iste ljubavi i brige prema nama Bog nam je darovao svoga Sina koji je svoj život dao da nas spasi od grijeha i od vječne propasti. Bog nam daruje Duha Svetoga po kojemu raste i buja svaka milost i dobra djela. Isus nam je ostavio sebe kao hranu i piće za vrijeme do njegova drugog dolaska. Jednom riječju, Bog nam se neprestano daruje pa zato postojimo i možemo biti.

Druga, ne manje važna stvar je ta da kvočka, ležeći na jajima, ne samo da stvara život, nego ga sobom i brani. Ona štiti jaja od svake moguće opasnosti, a kada nastane život, kada pilići izađu iz svojih ljuski, kvočka nastavlja istom ljubavlju brinuti se za piliće. Bog se tijekom povijesti spasenja prepoznaje ne samo kao Životvorac, nego i kao Branitelj. Bog nas čuva i brani od svakoga zla. Bog nas izbavlja od Zloga.

Evo, to je ono što konačno i slavimo kao vjernici. U najvećoj svetkovini Gospodnjeg Uskrsnuća mi slavimo ljubav Božju koja se za nas daruje iz dana u dan, a sve zato da nas Gospodin spasi od svega zla.

          I naravno, svi znamo usporedbu Gospodnjeg Uskrsnuća i jajeta - kao što se iz jajeta izlegao život, pile, tako je i Gospodin u toj istoj slici, iz carstva mrtvih, iz groba uskrsnuo na novi, slavni život. Zbog toga i mi kao vjernici promatramo jaje, pisanicu kao zatvoren grob iz kojega se rađa život. A samo ukrašavanje jaja i jest plod ljudske mašte da se to jaje izvana ukrasi i da poprimi životvorni oblik.

Možda će nekoga ova usporedba Boga i kvočke sablazniti, ali osobno se radujem svome Bogu koji nije obična kokoš, nego kvočka, kako u svom jednom članku već napisa gospodin Nikola Kuzmičić.

vlč. Mihill Gojani, župnik Župe Svete Margarete, Dubrava